Tako i mi kao narod, divimo se drugim
narodima spremnim i sposobnim da vlastitu sudbinu uzmu u svoje ruke, da se
izbore za svoja prava i bolje sutra svoje djece. Divili smo se npr.Francuzima
dok su gorile ulice Pariza u znak protesta protiv poskupljenja, a da nikada
sami nismo izašli na ulice iz tog životno bitnog povoda!
Nama se sve, loše, dešava, kao da se
podrazumijeva! Mi se iznenadimo mrvi pravde, dašku dobrote, slučaju jednakosti
pred zakonom, ekscesu poštenja, trunki ljudskosti. Nama su normalne pojave
postale nenormalne a nenormalnost je postala društveni standard i norma!
Izuzeci su nam postali pravila, a pravila su svedena na nivo sporadičnog
dešavanja, statističke pogreške i falsifikacijskog navoda.
Sve one devijacije, koje urušavaju
društvene institucije, koje podrivaju temelje socijalnog udruživanja, postale
su svakodnevna praksa, koju smo čutke prigrlili, kao kad poklekneš pod težinom
neminovnosti neke teške bolesničke dijagnoze. Prvo smo negirali to stanje,
odbacivali svaku mogućnost da je to naša zbilja, uslijedio je očaj i bunt
suočavanja i evo nakon tri decenije agonija mirenja i prihvatanja,
saživljavanje sa nepromjenjivošću pakla vlastitog postojanja. Neki su to čak
racionalizirali dubokim ubjeđenjem da je to stanje prednost u odnosu na sva
prošla ili bilo koje buduće, promjenjeno stanje.
To su oni pred čijom ustrajnošću, da
odbrane temelj vladavine SDA, ostajete začuđeni, zamišljeni, kao kod susretanja
sa verbaliziranom kliničkom slikom psihotičnog pacijenta, kome je uludo tvrditi,
dokazivati, da je njegov doživljaj stvarnosti privid, laž, konstrukcija podvale
njegovih čula i njegove sklonosti da tumači tamo gdje tumačenju nema mjesta.
Ono što nas uništava, što vodi ka našem kolektivnom, kulturološkom i
civilizacijskom nestanku, ti somnolentni slojevi društva, nazivaju povjesnim
iskorakom, u maniru čovjeka oboljelog od karcinoma, koji promovira to svoje
propadanje, kao evolucijsku tačku prijeloma u kojoj će njegovo postojanje
doseći više razine.
Svaki razgovor sa tim povodom
provjereno se pokazuje više nego besmislen i djeluje ako insistiraš, da ćeš
biti uvučen u taj svijet iracionalnih dokaza i argumentacija, kao kada odveć
dugo razmatraš argumente paranoidnog čovjeka, pa u jednom trenutku se desi, da
počneš nazirati smisao, koji njegovim rezonom i njime rukovodi!
Pa ipak, hajde, da pokušamo, još
jednom! Koja je alternativa decenijskoj vladavina SDA?
Iracionalni argumenti (najčešći)
nezamjenjivosti nacionalističke stranke su uobičajeno sljedeći: 1. SDA je spasila
vjeru i naciju u Bošnjaka; 2. ona nas je organizovala i vodila kroz rat i tako
spasila istrebljenja; 3. sve su stranke iste, pa onda bar nek vladaju naši; 4.
SDA je stranka koja čuva našu vjeru, ostale su nevjerničke i ateističke; 5. Da
nije SDA davno bi izgubili državu!
Zdravorazumski odgovori: 1. SDA nije
spasila vjeru, jer je vjera preživjela 50 godina komunizma u kojima SDA nije
postojala. Nije ona spasila niti naciju, već je tu naciju spasio Josip Broz
Tito, koji je odlučio da pripadnicima islamske vjeroispovjesti pridruži naciju,
namjesto da se moraju deklarisati kao Hrvati i Srbi, a što je bila praksa
ranije.; 2. SDA nije organizirala Bošnjake u ratu, već je nasuprot tome čak
snažno zagovarala da nema potrebe za pripreme za rat, a što možete i danas naći
kao sadržaj izjava Alije Izetbegovića uoči rata. Bošnjaci su se prije svega
samoorganizirali, pri čemu je dio tog procesa ponio hrvatski nacionalni korpus,
a posebno Bošnjaci i Albanci koji su već ratovali u Hrvatskoj. Iz redova
običnog svijeta ustale su gazije i stale na branik otadžbine. Nikakva SDA nije
njihova srca zapalila, već ljubav prema domovini. Dokaz je i činjenica da su uz
Bošnjake tu isti domovinu branili mnogobrojni Srbi Hrvati i dali svoje živote
za nju. Je li i njih SDA organizirala?; 3. Kako znaš da su sve stranke iste ako
SDA vlada tri decenije. Jedino što zasigurno znaš je to, da je SDA nakon svakih
izbora ista, odnosno da dosljedno uništi državu! Zašto je na kraju krajeva samo
SDA naša, kad Bošnjaka ima u mnogim strankama i to upravo onih koji su ovu
zemlju branili svojim mesom!; 4. SDA ne čuva vjeru, ona je prepuna kjafira,
munafika i spletkaroša. Poznata su, na primjer, strančka tajna a bome i javna
oblokavanja vrhuške SDA, na kojima se popije tone alkohola. Za razliku od SDA,
takvima na primjer nema mjesta u NIP-u. Laž je također da su u SDP-u sami
ateisti. Mnogi članovi SDP-a nisu nikakvi ateisti, jer to nije komunistička
niti socijalistička partija već partija socijaldemokrata, a kao takva ne
podrazumijeva ateizam.; 5. SDA je umjesto da štiti državu, cijelo vrijeme
radila na tome da se ona podjeli, a dokazi su propala tužba za genocid protiv
Srbije, nikada pokrenuta tužba protiv Hrvatske za agreisju i ratnu odštetu,
davanje više pozicija u domovima naroda hrvatskim i srpskim nacionalistima nego
se moralo i da ne nabrajam.
Eto pet najčešćih netačnih argumentacija,
kao i njihovih realnih i dokazanih pobijanja! Alternativu imamo, ali smo
tvrdoglavi i uporni u svome propadanju. Insistiranje na SDA kao opciji opstanka
Bošnjaka je kao kada insistirate na propalom braku za koji svi vide da vodi u
propast, ali eto već si puno u njega uložio, pa kako da odustaneš, kako da
priznaš da si pogriješio, pa onda bolje guraj dalje i još više u propast.
Nije Muju uništilo kockanje, već
vađenje! Uništila ga je suluda ideja, da ako igra stalno istu kombinaciju,
nekada i ona mora postati prava!
Prekini niz!!!