U novom izvještaju Svjetske banke,
“Kolaps i oporavak:
Kako je COVID-19 narušio ljudski kapital i šta učiniti u vezi s tim”,
analiziraju se globalni podaci o uticajima pandemije na mlade u
ključnim stadijima razvoja:
rano djetinjstvo (0-5 godina), školska dob (6-14 godina) i mladost
(15-24 godine). Prema nalazima izvještaja, današnji učenici i studenti
mogli bi izgubiti do 10% svog budućeg dohotka zbog obrazovnih šokova
uzrokovanih pandemijom COVID-19. Uz to, kognitivni
nedostaci današnje male djece mogli bi rezultirati smanjenjem njihovog
dohotka u odrasloj dobi za 25%.
Ljudski kapital—znanje,
vještine i zdravlje koje ljudi stiču tokom života —ključ
je kojim se otvaraju vrata potencijala djece
i omogućuje zemljama da rastu otporno i snažno. Pandemija je, međutim,
zatvorila škole i radna mjesta i dovela do poremećaja pružanja drugih
usluga ključnih za zaštitu i poticanje ljudskoga kapitala, kao što su
zdravstvena zaštita majke i djeteta i obuka za
rad.
“Pandemija
i zatvaranje škola su zaprijetile da ponište godine napretka na
izgradnji ljudskog kapitala. Ciljane politike kojima
bi se taj gubitak preokrenuo u osnovno učenje, zdravlje i vještine, od
ključnog su značaja da se izbjegne ugrožavanje razvoja više generacija,”
rekao je predsjednik Grupacije Svjetske banke David Malpass. “Zemlje
trebaju odrediti novi pravac za više ulaganja u ljudski kapital, kako
bi se stanovništvu pomoglo da postane otpornije na višestruke prijetnje
po ljudsko zdravlje, sukobe,
spor rast i klimatske promjene, kao i postaviti solidan temelj za brži i
inkluzivniji rast“.
Djeca
predškolske dobi su zbog pandemije u mnogim zemljama za 34% uskraćena
znanja iz jezika i pismenosti
i za preko 29% znanja iz matematike, u poređenju s analognom
pretpandemijskom grupom. U mnogim zemljama se stope upisa u predškolsko
obrazovanje nisu povratile čak ni nakon ponovnog otvaranja škola krajem
2021., a u mnogim zemljama je upis smanjen za preko
10 procentnih poena. Djeca su tokom pandemije bila pogođena i
nedovoljnom snabdjevenosti hranom.
Među
djecom školske dobi, učenici su, u prosjeku, na svakih 30 dana
zatvaranja škola izgubili 32 dana učenja. Razlog tome je što su učenici
zbog zatvaranja
škola i neefektivnih mjera učenja na daljinu propuštali učenje novog
gradiva, ali i zaboravljali ranije naučeno. U zemljama s niskim i
srednjim dohotkom, skoro 1 milijarda djece je zbog zatvaranja škola
propustila punu školsku godinu nastave uživo, a preko
700 miliona djece je propustilo jednu i po godinu. Kao rezultat, siromaštvo
znanja—
koje je već prije pandemije iznosilo 57% – u tim zemljama je dodatno
povećano, pri čemu se procjenjuje da 70% desetogodišnjaka nije bilo u
stanju razumjeti osnovni
napisani tekst.
COVID-19
je značajno utjecao na zaposlenost mladih. Četrdeset miliona ljudi,
koji bi imali posao da nije bilo pandemije, na kraju
2021. ga nisu imali, što je pogoršalo trendove nezaposlenosti. Dohodak
mladih se smanjio za 15% u 2020. i za 12% u 2021. Novi radnici koji tek
ulaze na tržište rada će u prvoj deceniji rada ostvariti 13% manju
zaradu. Dokazi iz Brazila, Etiopije, Meksika,
Pakistana, Južne Afrike i Vijetnama pokazuju da 25% od ukupnog broja
mladih u 2021. nije pohađalo ni obrazovanje, ni obuku, niti bilo
zaposleno.
Prostor
za prevazilaženje nazadovanja u ljudskom kapitalu je mali, s obzirom na
to da se nedostaci koji nastanu u ranim stadijima životnog ciklusa
dalje povećavaju
tokom vremena. Bez hitnog djelovanja, pandemija prijeti i povećanjem
siromaštva i nejednakosti. Ovaj izvještaj ističe na dokazu zasnovane
opcije politike za oporavak od trenutnih gubitaka i sprječavanje
budućih. Također nudi i pristup za pomoć zemljama na
utvrđivanju prioriteta između različitih opcija politika za oporavak od
krize.
Zemlje
bi, u kratkoročnom periodu, kad su u pitanju mala djeca, trebala
pružiti podršku za ciljane kampanje vakcinacije i nadopune prehrane,
povećanje pristupa
predškolskom obrazovanu i povećanje obuhvata ugroženih porodica
gotovinskim transferima. Kad je riječ o djeci školske dobi, vlasti
trebaju škole držati otvorenima i povećati vrijeme trajanja nastave,
vršiti procjenu stečenog znanja i prilagoditi nastavu nivou
znanja učenika, te pojednostaviti nastavni program u cilju njegovog
fokusiranja na osnovna znanja. Za mlade, od ključnog su značaja podrška
za prilagođenu obuku, posredovanje pri zapošljavanju, programi
poduzetništva i nove inicijative usmjerene na radnu snagu.
U
dugoročnijem periodu, zemlje trebaju izgraditi agilne, otporne i
prilagodljive sisteme zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite, koji
se mogu bolje pripremiti
i pružiti odgovor na postojeće i buduće šokove.
“Današnje
stanovništvo mlađe od 25 godina – tj. oni koji su najviše pogođeni
narušavanjem ljudskog kapitala –u 2050. će činiti 90% radne snage na
vrhuncu
radno aktivne dobi“, rekao je Norbert Schady, glavni ekonomist za ljudski razvoj u Svjetskoj banci
i vodeći autor izvještaja. „Preokret uticaja pandemije na njih i
ulaganje u njihovu budućnost treba biti glavni prioritet za vlasti. U
suprotnom,
ne samo da će to biti izgubljena generacija nego će se javiti više
izgubljenih generacija.”
Grupacija
Svjetske banke blisko sarađuje s vlastima na zaštiti ljudi i ulaganju u
njih, u njihovoj borbi s pandemijom i oporavkom od nje. Bančino
finansiranje
odgovora na pandemiju je između aprila 2020. i juna 2022. dostiglo 72,8
milijardi $,
uključujući 37,6 milijardi $ kroz sredstva IBRD-a i 35,1 milijardu $
kroz sredstva IDA-e. Finansiranje ljudskog razvoja je u istom periodu
dostiglo 47,5
milijardi $, uz podršku za 300 projekata u zemljama niskog i srednjeg
dohotka.