Zemlje jugoistočne Europe, među kojima i Hrvatska, nalaze se u samom vrhu europskih zemalja po udjelu ljudi koji vjeruju u teoriju zavjere prema kojoj je lijek za rak već pronađen, ali se skriva od opće populacije radi profita.
Prema podacima Eurobarometra o znanju i stavovima građana prema znanosti i tehnologiji, u Sjevernoj Makedoniji čak 72% ispitanih smatra da je tvrdnja o skrivanju lijeka za rak točna. U Turskoj je taj udio 71%, u Albaniji 70%, na Kosovu 66%, u BiH 64%, u Crnoj Gori 62%, u Hrvatskoj 55%, u Srbiji 51%, a u Sloveniji 43%.
Skandinavci najmanje skloni teoriji zavjere
U EU Hrvatska je također vrlo visoko. Ispred nas su Cipar sa 63%, Mađarska s 58% i Grčka s 56%. Za usporedbu, u Švedskoj i Danskoj samo 8% ispitanih vjeruje da se lijek za rak skriva od javnosti, a u Finskoj 10%. Na razini EU-a 34% ispitanih smatra da je ta tvrdnja točna, 55% kaže da je netočna, a 11% ne zna odgovor.
Kako znamo da je to teorija zavjere?
Problem s tom teorijom zavjere počinje već u osnovnoj pretpostavci. Naime, rak nije jedna bolest. Američki National Cancer Institute navodi da je rak skupina povezanih bolesti koje mogu nastati gotovo bilo gdje u tijelu.
Cancer Research UK navodi da postoji više od 200 vrsta raka. Stoga je ideja o jednom jedinom “lijeku za rak” u biti znanstveno besmislena; to je kao da jednim antibiotikom liječimo sve infekcije, od tuberkuloze, preko gljivične infekcije nokta do virusnog meningitisa.
Razlike se vide već pod mikroskopom
Voditelj Laboratorija za istraživanje raka na Medicinskom fakultetu u Splitu Janoš Terzić kaže da rak pluća, rak dojke, leukemija, rak gušterače, melanom i rak testisa nisu ista bolest.
“Na primjer, tumori pluća razlikuju se već kada ih pogledamo pod mikroskopom. Stanice su im različitih veličina i oblika, sadrže različite imunološke stanice, imaju različite količine vezivnog tkiva itd. Još je više razlika kada analiziramo tumorske gene ili proteine. Zna se da rak pluća može imati više desetaka tisuća mutacija, pa je očito da ne postoje dva raka pluća s istim setom mutacija. Koncept jednog lijeka za sve tumore je kao da probušenu gumu automobila i kvar pumpe goriva popravljamo na isti način”, tumači Terzić.
Lijekovi za rak već postoje i primjenjuju se
Druga važna činjenica jest da brojni lijekovi za rak već postoje te da kod određenih bolesti djeluju vrlo dobro.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NCI navodi više vrsta liječenja, od kirurgije, zračenja i kemoterapije do imunoterapije, hormonske terapije, transplantacije krvotvornih matičnih stanica i ciljanih terapija.
Kod nekih vrsta raka napredak u liječenju je ogroman. Primjerice, kod dječje akutne limfoblastične leukemije petogodišnje preživljenje za djecu mlađu od 15 godina poraslo je s oko 60% na oko 90%.
Prema Cancer Research UK kod raka testisa petogodišnje preživljenje prelazi 95%. Terzić kaže da se neke vrste raka dobro liječe, dok su neke i dalje vrlo smrtonosne, osobito kada se otkriju kasno.
“Upravo ta razlika između vrlo izlječivih i vrlo opasnih tumora pokazuje koliko je pogrešna ideja o jednom tajnom lijeku. U stvarnosti medicinska znanost ne skriva jedan čudesni lijek, nego desetljećima razvija sve preciznije terapije za različite bolesti koje kolokvijalno zovemo rakom”, dodaje.
Lijek za rak bilo bi gotovo nemoguće sakriti
Teorija o skrivanju lijeka nelogična je i iz praktičnog razloga. Kada bi netko doista otkrio lijek koji liječi sve ili većinu rakova, teško je zamisliti da bi ga mogao ili htio sakriti.
Takvo otkriće donijelo bi mu znanstvenu slavu, Nobelovu nagradu, golemu zaradu te znanstveni i politički utjecaj.
Osim toga, u istraživanje raka uključene su tisuće sveučilišta, bolnica, farmaceutskih tvrtki, državnih instituta, neprofitnih organizacija i istraživača diljem svijeta. Da bi teorija bila točna, svi bi oni morali šutjeti, uključujući liječnike koji svakodnevno liječe članove vlastitih obitelji i znanstvenike koji i sami obolijevaju od raka.
Znanstvena otkrića objavljuju se u časopisima
Takva zavjera bila bi praktički neizvediva i zbog načina na koji znanost funkcionira. Rezultati istraživanja objavljuju se u znanstvenim časopisima, provjeravaju ih drugi istraživači, klinička ispitivanja uključuju bolnice, regulatorna tijela i pacijente, a novi lijekovi prolaze procedure odobravanja.
Farmaceutske tvrtke, naravno, posluju radi profita, ali upravo bi lijek koji dramatično poboljšava liječenje raka bio jedan od najprofitabilnijih proizvoda u povijesti medicine. Financijski motiv stoga ne govori u prilog skrivanju, nego prije u prilog utrci da se dobar lijek razvije, patentira i proda.
Zašto toliko ljudi vjeruje u tu teoriju?
Zašto onda toliko ljudi vjeruje u takvu tvrdnju? Istraživanja pokazuju da vjerovanje u teorije zavjere nije samo pitanje neznanja.
Hrvatska studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology analizirala je tko vjeruje u teorije zavjere o covidu-19. Autori su utvrdili da su nepovjerenje u znanost i znanstvenike te osjećaj političke nemoći bili najjači prediktori vjerovanja u zavjere. Vjerovanje je bilo povezano i s nižim obrazovanjem, slabijim ekonomskim standardom, većom važnošću religije i većim osjećajem nemoći.
Sličan obrazac pokazala su i međunarodna istraživanja. Primjerice, rad Jana-Willema van Prooijena otkrio je da osobe s višim obrazovanjem rjeđe vjeruju u teorije zavjere, ali i da taj odnos nije jednostavan. Obrazovanje je povezano s analitičkim mišljenjem, manjim osjećajem nemoći i manjom sklonošću jednostavnim objašnjenjima kompleksnih problema.
Terzić kaže da su neke farmaceutske kompanije neke lijekove za rak platile desetke milijardi eura, pa je jednostavno nevjerojatno da bi ih skrivale umjesto da zarade na njima basnoslovne iznose.
“Teorija o skrivenom lijeku za rak tipičan je primjer jednostavnog objašnjenja za vrlo složen problem. Rak je težak, zastrašujuć i nepravedan, pa ljudi traže objašnjenja zašto su terapije skupe, zašto su neke nuspojave razorne i zašto medicina još ne može spasiti svakoga. Teorija zavjere nudi emocionalno privlačan odgovor: lijek postoji, ali ga moćnici skrivaju.
Znanost nudi manje utješan, ali točan odgovor: rak je skupina vrlo različitih bolesti, napredak postoji, ali nije jednak za sve tumore i sve pacijente”, tumači splitski znanstvenik.
Značaj obrazovanja i povjerenja u vlasti
U ovom kontekstu zanimljivo je vidjeti kako Hrvatska stoji prema nekim širim pokazateljima znanstvene pismenosti. Naime, istraživanja pokazuju da su niska znanstvena pismenost, korupcija vlasti i visoka religioznost svojevrsno “pogonsko gorivo” za teorije zavjere. U Hrvatskoj imamo upravo tu kombinaciju: Ispod smo prosjeka u prirodoslovlju, po korupciji smo na dnu EU, a velik postotak građana se izjašnjava religioznima.
Tako PISA testovi, koji mjere sposobnost 15-godišnjaka da znanje iz matematike, čitanja i prirodoslovlja primijene u stvarnim situacijama, pokazuju da je Hrvatska u 2022. u prirodoslovlju imala 483 boda, dok je prosjek OECD-a bio 485.
Istovremeno, prema Transparency Internationalu, Hrvatska je u Indeksu percepcije korupcije za 2024. imala 47 od 100 bodova i nalazila se na 63. mjestu od 182 zemlje. Popis stanovništva iz 2021. pokazao je pak da se velika većina stanovnika vjerski izjašnjavala, što je uključivalo oko 79% katolika.
“To nije stvar gluposti”
Terzić upozorava da to ne znači da su ljudi koji vjeruju u teoriju zavjere o lijeku za rak jednostavno “glupi”.
“Takav zaključak bio bi netočan i beskoristan. Istraživanja upućuju na složeniji problem. Stoga borba protiv ovakvih teorija ne bi smjela počivati samo na ismijavanju i kritici. Potreban je puno veći trud i društveni angažman.
Treba raditi na poboljšanju obrazovanja i znanstvene pismenosti, jasnijem predstavljanju medicine, većoj transparentnosti zdravstvenih institucija i otvorenom razgovoru o stvarnim problemima, kao što su cijene lijekova, nejednak pristup terapijama itd. Drugim riječima, vjerovanje u ‘skriveni lijek’ samo je simptom ozbiljnije bolesti”, poručuje Terzić.