Sve je počelo zbog nestalih kokoški.
Godine 1963. jedan stanovnik grada Derinkuyu u turskoj Kapadokiji primijetio je da mu kokoške iznova nestaju kroz pukotinu u podrumu kuće. Tokom renoviranja odlučio je da proširi otvor i provjeri šta se nalazi iza njega.
Umjesto obične šupljine ili skrivene prostorije, pronašao je prolaz koji je vodio u jedan od najimpresivnijih podzemnih kompleksa na svijetu – drevni grad Derinkuyu.
Podzemni grad prostire se do oko 85 metara ispod površine i ima najmanje 18 istraženih nivoa. Procjenjuje se da je mogao pružiti utočište za gotovo 20.000 ljudi, zajedno sa životinjama i zalihama potrebnim za dugotrajan boravak ispod zemlje.
Grad ispod grada
Derinkuyu nije bio samo mreža tunela, već potpuno organizovano naselje.
Istraživači su u njemu pronašli stambene prostorije, skladišta hrane, štale, kuhinje, vjerske objekte, škole i prostore za čuvanje zaliha. Posebno impresivan je sistem ventilacije koji je omogućavao dotok svježeg vazduha kroz veliki broj okana povezanih sa površinom.
Grad je isklesan u mekoj vulkanskoj stijeni – tufovima Kapadokije, materijalu koji je dovoljno mekan za obradu, ali dovoljno stabilan da izdrži ogromne podzemne strukture.
Sklonište tokom ratova i progona
Istoričari vjeruju da Derinkuyu nije nastao u jednom trenutku, već da je proširivan kroz različite istorijske periode. Najraniji tragovi povezuju se sa drevnim civilizacijama Anatolije, dok su ga kasnije koristile različite zajednice kao sklonište u vremenima sukoba i nesigurnosti.
Velika kamena vrata omogućavala su zatvaranje prolaza iznutra, pružajući zaštitu stanovnicima koji bi se povukli u podzemlje.
Zbog prirodno niske temperature, podzemni prostori bili su pogodni i za skladištenje hrane tokom cijele godine.
Jedno od najvećih podzemnih otkrića
Nakon otkrića šezdesetih godina prošlog vijeka, arheolozi su nastavili istraživanja kompleksa, a dio Derinkuyua danas je otvoren za posjetioce.
Podzemni grad postao je jedan od simbola Kapadokije i primjer izuzetnog inženjerskog znanja drevnih zajednica. Iako je danas poznat širom svijeta, istraživači vjeruju da se ispod površine ove regije još uvijek kriju brojna neotkrivena podzemna naselja.
Priča koja je počela nestankom nekoliko kokoški tako je dovela do otkrića grada u kojem su nekada mogli živjeti deseci hiljada ljudi.