Dok se Španija i ostatak južne Evrope suočavaju sa sve ranijim i intenzivnijim požarima, u Kataloniji se za njihovo sprečavanje koristi jednostavno i vijekovima poznato rješenje – stada magaraca.
Neprofitna organizacija Tivissa Donkey Firefighters zbrinjava napuštene i zlostavljane životinje, a zatim ih odvodi u planinska i ruralna područja gdje pasu lako zapaljivu suhu travu. Na taj način stvaraju prirodne protivpožarne pojaseve i smanjuju količinu materijala preko kojeg bi se vatra mogla brzo proširiti, piše CNN.
Španija je ove godine već izgubila više od 240.000 hektara zemljišta u požarima, dok su požari širom Mediterana sve češći, duže traju i postaju razorniji.
Od nekoliko spašenih životinja do stada od 62 magarca
Osnivač projekta Joan Cedó Sans primio je prve magarce 2020. godine. Danas njegovo stado broji 62 životinje koje se premještaju širom južne Katalonije i čiste privatne i javne površine.
Na ideju je došao nakon požara koji su 2013. godine zahvatili područje u blizini njegove zemlje. Odlučio je provjeriti mogu li magarci ukloniti šiblje i suhu vegetaciju oko imanja.
„Pojeli su sve“, rekao je Cedó.
Eksperiment se ubrzo pretvorio u stalni projekat. Svakodnevnu brigu o životinjama danas vodi volonter Jordi García.
„Veoma je ispunjavajuće. Boravite u prirodi i istovremeno ste tim životinjama dali novu priliku“, kazao je.
Spašeni od klaonica i zanemarivanja
Među prvim životinjama koje su stigle u projekat bio je Roberto, nekadašnji trkački magarac poslan u klaonicu nakon što zbog svoje krupne građe više nije pobjeđivao.
Druga magarica, Paloma, stigla je s ozbiljnim problemom gojaznosti jer su je prethodni vlasnici hranili keksima iz prodavnice i kockama šećera.
„To nije hrana za takvu životinju. I to je jedan oblik zlostavljanja“, rekao je Cedó.
Prema njegovim riječima, korist je obostrana: magarci pomažu u zaštiti područja od požara, dok zauzvrat dobijaju dostojanstven život, veterinarsku njegu, hranu i pripadnost stadu.
Zašto upravo magarci
Magarci najradije pasu travu koja se tokom ljeta suši i pretvara u takozvano fino gorivo – biljnu masu koja se veoma lako pali i omogućava brzo širenje vatre.
Profesor Univerziteta Autònoma u Barceloni Jordi Bartolomé Filella objašnjava da se najbolji rezultati postižu kombinovanjem različitih biljojeda, jer se hrane različitim slojevima vegetacije.
Koze su, na primjer, posebno efikasne u uklanjanju drvenastog rastinja i u Kaliforniji već postoje kompanije koje iznajmljuju stada za čišćenje teško dostupnih padina.
Cedó, međutim, smatra da magarci imaju posebnu prednost.
„Teži su, jače gaze tlo i jedu više“, rekao je.
Gaženjem dodatno prekidaju povezani sloj suhog lišća i trave koji vatri omogućava da se nesmetano širi.
Istraživanja pokazuju da ispaša može biti efikasan i jeftiniji način zaštite od požara u poređenju s mašinskim pravljenjem protivpožarnih pojaseva.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da životinje ne mogu potpuno spriječiti požare.
„Teško je garantovati da požara neće biti, ali ispaša može smanjiti njihov intenzitet i olakšati gašenje“, rekao je Bartolomé.
Magarci sarađuju i s pravim vatrogascima
Stado iz Tivisse povremeno radi na istim planinama na kojima specijalizovana katalonska vatrogasna jedinica GRAF izvodi vježbe i pravi protivpožarne prolaze.
„Oni otvore prolaze, mi tamo pustimo životinje i održavamo ih čistim“, objasnio je Cedó.
Staze koje magarci utabaju mogu se koristiti i za razvlačenje vatrogasnih crijeva u slučaju izbijanja požara.
Povratak starom načinu zaštite prirode
Ispaša divljih i domaćih životinja vijekovima je sprečavala nekontrolisano nagomilavanje suhe biomase na Mediteranu.
Bez velikih biljojeda, upozorava Bartolomé, tu vegetaciju prije ili kasnije „pojede“ vatra – ali naglo i uz daleko teže posljedice za ljude i ekosistem.
Požari u Evropi su tokom 2025. godine u atmosferu ispustili rekordnih 13 miliona tona ugljen-dioksida. Njihove posljedice traju dugo nakon gašenja: spaljene šume prestaju apsorbovati CO₂, dok dim može sedmicama ugrožavati zdravlje ljudi na hiljadama kilometara udaljenosti.
Slični projekti šire se i drugim dijelovima Španije. U Galiciji se u prirodu vraćaju divlji konji koji služe kao „prirodne kosilice“, dok inicijativa Ramats de Foc, odnosno „Vatrena stada“, povezuje uzgajivače ovaca i koza s vatrogascima radi ispaše na područjima visokog rizika.
Meso i sir iz tih stada prodaju se pod posebnom oznakom za prevenciju požara, pa kupci direktno pomažu finansiranje projekta.
Potrebna veća podrška države
Iako vlasti prepoznaju važnost stoke u sprečavanju požara, stručnjaci smatraju da takvi projekti neće moći značajnije rasti bez javnog finansiranja.
Bartolomé smatra da bi ispašu trebalo plaćati kao uslugu zaštite ekosistema, na isti način na koji se plaća mašinsko čišćenje terena.
Prema Cedóovim riječima, pastiri trenutno dobijaju između 70 i 80 eura po očišćenom hektaru, što nije dovoljno za održiv rad. Njegova organizacija zato zavisi od donacija i partnerstava.
„Ovaj projekat nastao je ni iz čega, gotovo slučajno, ali za nas je postao velika društvena i lična lekcija“, rekao je Cedó.
„Ne radimo ništa što naši preci već nisu radili. Samo ponovo dajemo vrijednost poslovima i načinu života koji su nekada mnogo više zavisili od životinja.“