James Forest, profesor i stručnjak za međunarodnu sigurnost sa Sveučilišta Massachusetts, za Conversation je objasnio zašto je Hamas zarobio taoce te je također pojasnio koje tri opcije Izrael u ovoj situaciji ima na stolu.
Militantne grupe su kroz povijest uzimale taoce kako bi stekle utjecaj u pregovorima za političke ustupke, financijske otkupnine ili oslobađanje zatvorenih suboraca, te općenito kako bi utjecale na odluke i ponašanje ciljane vlade.
U ovom slučaju, Hamas je poručio da je njegov cilj prisiliti Izrael da oslobodi zatvorene Palestince. Osim toga, Hamas je zaprijetio ubijanjem taoca zbog izraelskih zračnih napada, što je još jedan primjer pokušaja prisile na izraelske čelnike.
Hamas ima još jednu ranjivost koje mnoge druge grupe nemaju, a to je fizički teritorij koji lako može postati meta. Držanje talaca na nepoznatim lokacijama diljem ovog teritorija je pokušaj da spriječe Izrael u pokretanju napada u kojima bi mogli stradati i njihovi zarobljeni građani.
Osim toga, uzimanje talaca može služiti i za dizanje morala i među pristašama Hamasa u zemlji, ali i u inozemstvu na način da se pokaže sposobnost Hamasa koji je uspio zastrašiti i ozlijediti puno moćnijeg protivinika. Moguće je da tako želi privući i međunarodnu pažnju na očaj ljudi koji žive u Pojasu Gaze.
Međutim, pažnja ne mora nužno dovesti do simpatije. Uzimanje nevinih za taoce, posebice djece i starijih osoba, osuđuje se u cijelom svijetu, a za počinitelje takvih zločina teško će se naći suosjećanje čak i kada tvrde da oslobađaju svoju zemlju od okupacije.
Izrael ima tri opcije
Prva opcija koju Izrael u ovoj situaciji ima na raspolaganju je represija koja uključuje i kolektivno kažnjavanje, a čime se Izrael već u prošlosti služio. Tim pristupom bi Izrael pokušao odvratiti Hamas od daljnjih napada i akcija. Ovaj bi pristup također pojačao poteškoće s kojima se suočavaju Palestinci u Gazi, možda i do te mjere da se usprotive Hamasu.
Primjeri represije kao odgovor na napade uključuju zabranu slobode govora ili javnih okupljanja, uhićenja političkih aktivista bez valjanog razloga, proizvoljne pretrage i uništavanje domova te deportacije.
Druga strategija, koju znanstvenici nazivaju “dekapitacija”, uključuje hvatanje ili ubijanje vođe militantne skupine. Tu postoje tri izazova, od kojih je ključni lociranje vođa unutar teritorija s toliko tunela kao što je Gaza i među Hamasovim pristašama.
Nadalje, ako Izrael uspije uhvatiti vođe Hamasa, možda neće biti previše političke volje ni na jednoj strani u ovom sukobu za pregovore o razmjeni zarobljenika i talaca, barem ne dok svakodnevni pokolj potiče njihovu želju za osvetom.
I naposljetku, ako najviši zapovjednici Hamasa budu ubijeni, i dalje postoji šansa da ih samo zamijene nove vođe koje su brutalnije od svojih prethodnika.
Treća strategija koju Izrael ima na raspolaganju su pregovori, iako su obje zaraćene strane poručile da u ovom trenutku nema mogućnosti za to. Treba dodati da se pregovori gotovo nikad ne odvijaju usred aktivnog vojnog sukoba. Umjesto toga, povijesni obrazac sugerira da bi svi potencijalni pregovori mogli uslijediti tek nakon što utihnu granate.
Čelnici Hamasa vjeruju da se temeljni izvor njihovog legitimiteta temelji na njihovoj sposobnosti i spremnosti da se nasilno suprotstave Izraelu. Dakle, nema nade za pregovorima o trajnom miru sa skupinom koja ne vidi miran suživot kao svoj najbolji interes, navodi u razgovoru profesor James Forest.