Kao teorijski fizičar, nastanjen u Kembridžu, cijeli život
sam proveo u izuzetno povlaštenom okruženju. Kembridž je neobičan grad, koji se
prostire oko jednog od najboljih svjetskih unvierziteta. U tom gradu, naučna
zajednica, čiji član sam postao u svojim dvadesetim, sada je još izolovanija.
I unutar te naučne zajednice, mala internacionalna grupa teorijskih
fizičara, sa kojima sam proveo svoj radni vijek, ponekad je u iskušenju da
smatraju sebe elitom. Pored toga, sa slavom koja je došla uz moje knjige, i
izolacijom koju je nametnula moja bolest, osjećam kao da moja kula od slonovače
postaje sve viša.
Tako da je nedavno odbacivanje elita od strane naroda u
Americi i u Britaniji zaisgurno usmjereno i protiv mene, kao i protiv bilo
kojeg drugog pripadnika elite. Šta god
mi mislili o odluci britanskog glasačkog tijela da odbaci članstvo u Evropskoj
uniji i odluci američke javnosti da prihvati Donalda Trumpa kao svog novog
predsjednika, nema sumnje da je ovo bio ljutiti urlik ljudi koji su osjećali da
su napušteni od strane svojih lidera.
To je bio, a čini mi se da se svi slažu, trenutak kada su
zaboravljeni progovorili, našavši svoj glas da odbiju savjet i smjernice
stručnjaka i elite.
Ono što je sada važno,
daleko važnije od pobjede Brexita i Trumpa, jeste kako će elite reagovati.
Ja nisam izuzetak od ovog pravila. Prije glasanja za Brexit
upozoravao sam da će to naškoditi naučnim istraživanjima u Britaniji, da bi
glasanje za izlazak bio korak unazad, a glasačko tijelo – ili barem dovoljno
značajan dio glasača – nije obraćalo pažnju na mene kao niti na bilo kojeg
drugog političkog lidera, sindikalnog vođu, umjetnika, naučnika, poslovnog
čovjeka i slavne ličnosti koji su davali isti zanemareni savjet ostatku države.
Ono što je sada važno, daleko važnije od izbora koji su
napravili glasači u ove dvije države, jeste kako elita reaguje. Da li treba,
zauzvrat, da odbacimo ove glasove kao izraz grubog populizma koji ne uzima u obzir
činjenice, i pokušati da zaobiđemo ili ograničimo izbore koji oni predstavljaju?
Smatram da bi to bila strašna greška.
Zabrinutost u pozadini ovih glasova zbog ekonomskih posljedica
globalizacije i ubrzanih tehnoloških promjena u potpunosti je razumljiva. Automatizacija
fabrika već je desetkovala radna mjesta u tradicionalnoj proizvodnji, a
izgledno je da će napretkom umjetne inteligencije doći do još većeg uništavanja
radnih mjesta unutar srednje klase, gjde će ostati samo najdelikatniji, najkreativniji
i nadzorni poslovi.
To će dovesti do ubrzanog širenja ekonomske nejednakosti u
cijelom svijetu, što se već dešava. Internet i platforme koje omogućavaju veoma
malom broju pojedinaca da ostvaruju ogroman profit dok zapošljavaju jako malo
ljudi. To je neizbježno, to je progres, ali je isto tako pogubno za društvo.
Moramo ovo posmatrati u istom kontekstu sa finansijskim
krahom, koji je ljudima razotkrio da svega nekolicina pojedinaca koji rade u
finansijskom sektoru stiču ogromnu zaradu, a da mi ostali osiguravamo taj
uspjeh i plaćamo račun kada nas njihova pohlepa odvede stranputicom. Sve skupa
uzevši, živimo u svijetu u kojem se finansijska nejednakost povećava, a ne
smanjuje, u kojem mnogo ljudi gleda kako nestaje ne samo njihov životni standard, već mogućnost da uopšte zarađuju za život. Nije čudo onda što traže promjenu,
koju Trump i Brexit naizgled predstavljaju.
Izvor: The Guardian
Prevod: Milica Plavšić