U Italiji raste bojazan da će Rusija bazirati nuklearne podmornice u pomorskoj luci koju namjerava uspostaviti u istočnoj Libiji, što bi dramatično pojačalo ruski utjecaj u središnjem Sredozemlju i praktički bi značilo raspoređivanje nuklearnog oružja na južno krilo Europe.
Ovoga je tjedna zamjenik ruskog ministra obrane Junus-bek Jevkurov stigao u svoj četvrti posjet od prošlog kolovoza generalu Khalifi Haftaru, vojnom vođi i ‘gospodaru rata‘ koji upravlja istočnom Libijom. Njih su dvojica navodno razgovarali o otvaranju ruske pomorske baze u Tobruku, što bi još jedna ruska baza u istočnom Mediteranu, uz one u Tartusu i Latakiji u Siriji.
“Vjerujem da će Rusi željeti dati prednost raspoređivanju nuklearnih podmornica u Tobruku radije nego površinskim plovilima”, kaže Vincenzo Camporini, bivši šef talijanskih oružanih snaga i analitičar u think tanku Istituto Affari Internazionali (IAI). “Sirijske baze su na oku britanske vojne baze u Akrotiriju na Cipru, ali ako (Rusi) mogu isploviti iz Tobruka, mogu izbjeći tu pozornost”, dodao je.
“Ruski interes za Tobruk nije misterij – to je dio Putinove žudnje za lukama u toplim vodama, isto kao kod Petra Velikog prije njega, ali mislim da će sadašnja ambicija biti da se tamo pošalju nuklearne podmornice, poput slanja projektila na Kubu 1962. godine”, rekao je za The Times Enrico Borghi, talijanski zastupnik i član odbora za obavještajne poslove talijanskog parlamenta.
“Imati podmornice nekoliko stotina kilometara od država NATO-a neće biti dobro za sigurnost”, dodao je.
Unatoč obuci koju je provela CIA, Haftar je sklopio savez s Moskvom, a u tome su mu pomogli plaćenici grupe Wagner tijekom njegovog neuspješnog pokušaja da svrgne vladu u Tripoliju, koja upravlja zapadnom Libijom. Sa 800 do 900 pripadnika ruskog osoblja koje trenutačno u istočnoj Libiji pomaže Haftaru u baratanju njegovim sustavom protuzračne obrane, veze s Moskvom jačaju kako Rusija preuzima zapovjedništvo nad operacijama grupe Wagner nakon pogibije Jevgenija Prigožina, osnivača i zapovjednika plaćeničke skupine, u zrakoplovnoj nesreći prošlog ljeta.
“U zamjenu za rusku zaštitu, Haftar mora isporučiti razna dobra, što uključuje i nekretnine, i to u obliku vojnih baza. U ovom trenutku Moskva želi dobiti stalni pristup libijskoj pomorskoj bazi. Mediteran je Putinova opsesija 20 godina, kao dio njegovih pokušaja da ojača ruske snage na južnom krilu NATO-a”, rekao je Jalel Harchaoui, analitičar iz londonskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI). Osim Tobruka, druge luke koje bi Moskva mogla koristiti kao pomorske baze su Sirt i Ras Lanuf, kaže Harchaoui. “Tobruk bi za Kairo mogao biti preblizu Egiptu”, dodao je.
Misteriozno uništenje dva ruska transportna zrakoplova u istočnoj Libiji prošle godine, vjerojatno u napadu dronova, neki su analitičari pripisali SAD-u.
“Libija se pokazala savršenom odskočnom daskom za Rusiju u Africi jer želi osigurati svoju vojnu prisutnost u Sudanu i Maliju, kao i – potencijalno – u Nigeru, Čadu i Burkini Faso, gdje Moskva ima ambicije”, kaže Harchaoui.
Ni Mali, ni Niger, ni Burkina Faso nisu bili prisutni u Rimu na summitu o ulaganjima u Africi, koji je u ponedjeljak organizirala talijanska premijerka Giorgia Meloni kako bi se suzbile migracije s tog kontinenta.
“Putin sada ima određenu kontrolu nad cijelom migrantskom rutom od Gvinejskog zaljeva do Sredozemnog mora i mogao bi otvarati i zatvarati taj tok poput slavine, utječući tako na to tko stiže u Italiju, a potom i u Calais”, zaključio je Borghi.