Penjačima koji pokušavaju doći do vrha Mont Everesta i obližnje planine Lhotse bit će naređeno da kupe takozvane vreće za izmet u baznom kampu, koje će biti “provjerene po povratku”.
Pravilo je stupilo na snagu nakon pritužbi ljudi koji su se razbolijevali od izmeta koji je ostavljen na stijenama najvišeg vrha svijeta.
“Naše planine su počele da smrde”, rekao je Mingma Šerpa, predsjednik ruralne općine Pasang Lhamu.
Tokom sezone penjanja planinari većinu vremena provode u baznom kampu aklimatizirajući se na nadmorsku visinu, gdje se kao toaleti podižu zasebni šatori, a ispod njih burad za prikupljanje izmeta.
Ali kada počnu svoje putovanje stvari postaju teže.
Većina penjača i pomoćnog osoblja imaju tendenciju da kopaju rupu, ali što se više penjete na planinu, na nekim lokacijama ima manje snijega, tako da morate ići u toalet na otvorenom.
Vrlo mali broj ljudi vraća svoj izmet u biorazgradivim vrećama kada se penje na vrh Mont Everesta, što može potrajati sedmicama.
Smeće je i dalje veliki problem na Everestu i drugim planinama u regionu, iako je sve veći broj kampanja čišćenja, uključujući i godišnju koju vodi nepalska vojska.
“Otpad ostaje veliki problem, posebno u višim kampovima do kojih ne možete doći”, kaže Čiring Šerpa, glavni izvršni direktor nevladine organizacije Sagarmatha Komiteta za kontrolu zagađenja (SPCC).
Iako ne postoji zvanična brojka, njegova organizacija procjenjuje da postoji oko tri tone ljudskog izmeta između kampa 1 na dnu Everesta i kampa 4, prema vrhu.
“Vjeruje se da je polovina toga u Južnom Colu, poznatom i kao kamp 4”, kaže Čiring.
Stephan Keck, međunarodni planinski vodič koji također organizira ekspedicije na Everest, rekao je da je Južni Col stekao reputaciju “otvorenog toaleta”.
Na visini od 7.906 metara (25.938 stopa), Južni Col služi kao baza prije nego što penjači pokušaju doći do vrhova Everesta i Lhotsea. Ovdje je teren jako vjetrovit.
“Leda i snijega gotovo da nema, pa ćete svuda okolo vidjeti ljudski izmet“, kaže Keck.