OPEN AI je saopštio da je njegova najnovija tehnologija vještačke inteligencije riješila jedan od sedam čuvenih milenijumskih matematičkih problema – pitanje postojanja i glatkoće rješenja Navije-Stoksovih jednačina.
Ovi problemi spadaju među najvažnija otvorena pitanja savremene matematike. Matematički institut Clay još je 2000. godine za rješenje svakog od njih ponudio nagradu od milion dolara. Do sada je zvanično riješen samo jedan od sedam problema.
Navije-Stoksove jednačine koriste se za opisivanje kretanja fluida, odnosno tečnosti i gasova, pa imaju primjenu u brojnim oblastima, uključujući fiziku, aerodinamiku i meteorologiju.
Problem koji se nalazi u središtu ovog istraživanja odnosi se na pitanje da li rješenja tih jednačina uvijek ostaju glatka ili pod određenim uslovima mogu razviti matematičku singularnost, odnosno situaciju u kojoj model više ne daje regularno rješenje.
Prema navodima OpenAI-ja, njihov sistem je za svega 88 sati uspio da definiše uslove pod kojima bi do takvog kolapsa matematičkog modela moglo doći.
U radu učestvovalo 10.000 AI agenata
Istraživanje je sprovedeno uz pomoć oko 10.000 međusobno usklađenih AI agenata, koji su radili na različitim dijelovima problema. Sistem je koristio napredne metode učenja podržavanjem, kao i programski jezik Lean, koji omogućava formalnu provjeru matematičkih dokaza.
Prema istraživačima OpenAI-ja, ljudi su imali ulogu svojevrsnih posrednika između različitih grupa agenata, povezujući njihove ideje i usmjeravajući dalji rad.
Kompanija je objavila i kompletan dokaz, kako bi matematičari koji nisu učestvovali u istraživanju mogli nezavisno da ga prouče i provjere.
Matematičari pozivaju na oprez
Iako je OpenAI svoj rezultat predstavio kao veliki korak za primjenu vještačke inteligencije u matematici, reakcije stručne javnosti nisu jednoglasne.
Terence Tao, jedan od najpoznatijih savremenih matematičara i dobitnik Fieldsove medalje, ranije je upozoravao da sve veća automatizacija matematičkog istraživanja može imati i svoju negativnu stranu. Kako navodi, postoji rizik da ljudi izgube dio dubinskog razumijevanja problema ukoliko se proces otkrivanja i dokazivanja prepusti sistemima vještačke inteligencije.
Važno je i da se matematički rezultat ne tumači kao dokaz da se u stvarnom svijetu voda ili vazduh mogu „pokvariti“ ili početi ponašati nepredvidivo. Singularnost u ovom slučaju odnosi se na matematičko ponašanje rješenja jednačina, a ne na spontanu fizičku pojavu.
Ako nezavisni stručnjaci potvrde dokaz, ovaj rezultat mogao bi predstavljati jedan od najznačajnijih koraka do sada u primjeni vještačke inteligencije na probleme iz oblasti vrhunske matematike.