Ovakav poraz desničarska Švicarska narodna partija (SVP) odavno nije primila. Švicarci su neočekivano dali svoj jasan glas protiv ovog prijedloga, odnosno glasali su 58.9% protiv „provedbene incijative“, prenijeli su mediji u ovoj zemlji.
Sa takozvanom “incijativom građana” SVP je tražila da se u Ustav postavi članak sa kojim bi stranci koji žive i rade u Švicarskoj automatski bili deportovani, čak i za male prekršaje i to bez istrage i bez direkcije suda. Strašna incijativa sa obzirom da je Švicarskoj jednu četvrtinu čine “sekondosi” (pripadnici druge i treće generacije imigranata).
Prema ovom prijedlogu ovi bi ljudi zbog dvije prekršajne kazne, na primjer pogrešno ispunjen formular za porez ili za dječiji dohodak, bili deportovani u nepoznatu “domovinu”, a ovo je više nego suprotan stav za koji se zalaže Konvencija za ljudska prava koju je i Švicarska potpisala kao i sporazum o slobodi kretanja.
Jučerašnji rezultat glasanja je bio iznenađujući, ali i jasna pobjeda liberalne snage Švicarske. To je bio i signal za Evropu – uprkos ugrijanoj klimi po pitanju izbjeglica, Švicarci dijele svoju nesuglasnost protiv ove anti-stranačke incijative svojih sugrađana. Ovo NE je jedna od nastrasvenijih, naagresivnijih i naintenzivnijih glasanja skorijeg vremena i nakon dugog vremena se pobjednik ne zove SVP.
Poraz SVP-a je pokazao da je stranka sa najvise birača nije nepobjediva – pogotovo kad se radi o ograničavanju prava imigranata kao i oštrenju zakona protiv stranaca.
Od 2009. godine Švicarska SVP je lansirala i prihvatila slijedeće incijative:
– “protiv gradnje minareta” – 57 % birača glasalo za da
– “protjerivanje stranih kriminalaca” – 53% birača glasalo za da
– “protiv masonvne imigracije” – 50.3% glasalo za da
Svaki put je SVP stajala sama protiv svih drugih stranaka i svaki put je njihova incijativa bila prihvaćena, iako je njihov udio glasova bio samo 30%.
Ključni razlog uspjeha ove stranke je svakako taj što je samo ova stranka nudila rijesenja, bez obzira koliko ona radikalna bila, ponavljajući da je to za zaštitu švicarskog standarda, njenog prosperiteta, kao i zaštitu nacionalnog dobra.
Sa trijeznim argumentima visoko-emotivnih tema SVP se često bavi.
U takozvanoj incijativi “masovna imigracija” prije dvije godine, SVP tvrdi da se imigracija iz Evropske unije može sa čvrstom kvotom smanjiti, bez prekidanja postojećih sporazuma sa EU. To je bila čista laž i Švicarska i dan danas plaća ceh u vidu otežanih ekonomskih poslova sa najvaznijim partnerom.
Odgovor drugih stranaka i poslovnih udruženja na jučerašnju odbijenu incijativu je na početku. Krajem jeseni prošle godina istraživanja su pokazala da su čak 66% birača bili za incijativu.
Ali onda se nesto neviđeno desilo. Formirao se moćan pokret civilnog društva. Došlo je do javnih apela profesora prava i poznatih ličnosti. Pored toga počela je maštovita viralna kampanja na društvenim mrežama što je dovelo do otrežnjivanja naroda. Ova kampanja nije došla iz političkog establišmenta, nego od običnih građana i mladih studenata.
Odjednom je SVP bila suparnik naroda kojeg je inace “spašavala”. Pali su razni apeli SVP-a za korištenje “zdravog razuma” Švicarske. Na njihovu žalost, narod je shvatio da bi ta Incijativa, ne samo od njihovih sugrađana napravila građane drugog reda, nego bi i ugrozila status Švicarske kao pravne drzave.
Kontra kampanja građana je tako pokazala humanost u zavidnom nivou, i samim tim mobilizovala glasače. Broj glasača se nakon 20 godina, opet popeo ona 62%.
Ovo što se desilo u Švicarskoj pokazuje samo pred kakvim izazovom stoji čitava Evropa. Nacionalne stranke, koje su u vrijeme krize pretjerane i radikalne, a pozivaju se na emocije građana lakše pobjeđuju na izborima od onih partija koje vode pragmatičnu politiku.
Poraz SVP-a u Švicarskoj je i tračak nade za sve one koji vjeruju da postoji ta većinska masa koja je za politiku bez straha već je za politiku razuma. Samo je pitanje volje i uvjerenja građana, jer se željene promjene ne dešavaju same od sebe.