Ivan Karadžić, Danac
srpskog porijekla, jedan je od prvih spasilaca koji su ugledali
“nasmijana lica” dječaka koji su prethodno proveli 10 dana u pećini na
Tajlandu i za koje niko do tog momenta nije znao ni gdje su, ni da li su
živi. I pored svoje velike hrabrosti i uspjeha, Karadžić je skromno
izjavio za Blic
da se u svoje lično, ali i u ime svog tima, zahvaljuje na ogromnoj
podršci koju im ljudi širom svijeta pružaju, ali da je ipak najbitnije
“dovesti djecu kući”.
Iako nije rođen u Srbiji, Karadžić kaže da ju je nekoliko puta posjetio.
– Rođen sam u Danskoj, ali je moj otac rođen u Srbiji i svaki put kad
mi obaveze dozvoljavaju rado je posjetim – rekao je Karadžić za “Blic”.
Karadžić je novinarima ispričao i da je u Srbiji provodio i po mjesec, dva a da ga je za Tajland vezala ljepota zemlje i ljubav.
Skromni Danac srpskog porijekla u gradu Ban Ko Tao na Tajlandu živi i
radi već 11 godina, a od 2006. godine ima i svoju ronilačku školu “Koh
Tao Tec Divers” u kojoj je i instruktor.
Karadžić je za “Blic” potvrdio da je dio spasilačko-ronilačke ekipe
koja se bori da izbavi zarobljene dječake i njihovog trenera iz pećine
Tam Luang Nan Nong, kao i da je jedan od prvih koji je ugledao njihova
“nasmijana lica”.
On je za Sky.net objasnio da većina ronilaca ima iskustva u
spasavanju drugih ronilaca iz pećina, ali spasavanje djece je novo za
većinu.
– Biće teško! Nemam iskustva u spasavanju djece iz pećina, mislim da niko nema – dodao je on.
Međutim, ronioci pričaju i da je napravljen značajan pomak u spasavanju mladih fudbalera, a Karadžić je optimista.
– Izvući ćemo ih odande – kaže, ali ipak ne želi da licitira sa tim
kada bi to moglo da se dogodi, dodajući da je dobra vijest i da se nivo
vode u pećini i dalje spušta.
Nakon saznanja da je dio spasilačkog tima, njegov Facebook profil
preplavilo je oduševljenje, ali nakon tragičnog gubitka heroja i
njegovog kolege Saman Kunana, pristižu mu poruke da “vodi računa o sebi, kao i da se cijeli svijet moli za njega”.
– Veoma nas je rastužila vijest da je naš prijatelj i kolega
preminuo. On je naš heroj i nikad nećemo zaboraviti njegovu žrtvu –
dodao je Karadžić.
Plan spasavanja dječaka iz pećine radi se praktično na licu mjesta,
odnosno, kako pričaju već prilično umorni ronioci, onda kada se vrati
tim koji je posljednji zaronio, razmatraju se dalje mogućnosti i
dogovaraju se dalje aktivnosti.
Karadžić kaže da je to što svi oni rade veoma zahtijevno i da
uspijeva da odspava po tri, četiri sata, a da ga potom čekaju novi
izazovi na licu mjesta.