Politički analitičar Gela Vasadze kaže da bi, ako u riječ-dvije hoćemo da opišemo stanje u Gruziji, prve asocijacije bile – ćorsokak i kriza. To se trenutno odnosi na sve oblasti života:
„Svjedoci smo političke, socijalne, ekonomske i moralne krize, koju je prouzrokovala vlast“, kaže on za DW.
Na desetine hiljada građana Gruzije protestuju već sedmicama. Prvo su se pobunili protiv zvaničnih rezultata parlamentarnih izbora održanih krajem oktobra. Vladajuća partija „Gruzijski san“ je osvojila parlamentarnu većinu, a opozicija kaže da se radi o izbornoj prevari, piše Dojče vele.
Od prošlog vikenda protesti su usmjereni protiv izbora novog predsjednika države, jer ga prvi put ne bira narod već parlamentarna komisija. U toj komisiji „Gruzijski san“ ima većinu, koja je po mišljenju opozicije nelegitimna.
Proteste predvodi predsjednica države Salome Zurabišvili. Njen mandat ističe 29. decembra. Ali ona odbija da se povuče sa mjesta predsjednice države jer smatra da je njen nasljednik Mihail Kavelašvili nelegitiman.
Protestima nedostaje institucionalna podrška
Nezavisno od podrške predsjednice i upornosti demonstranata, politički odnos snaga ostaje nepromijenjen. „Gruzijski san“ svojim postupcima učvršćuje vlast.
Politikolog Vasadze navodi dva razloga za to – snažna reakcija institucija vlasti i nedostatak institucionalne podrške demonstrantima. „Vidimo jaku reakciju društva, ali nema političkog procesa“, kaže on. „Trenutno se protiv vladajućeg poretka ne bori opozicija, već dio društva.“
Politikolog dodaje da volja naroda nije dovoljna da se promijeni postojeće stanje: „Opozicioni političari to znaju, ali ne znaju šta bi trebalo da bude njihov sljedeći korak. Hoće nove izbore, ali ne znaju kako da do njih dođu. Niko ne vidi realan mehanizam za promjenu odnosa moći.“
Korneli Kakačija sa Gruzijskog instituta za spoljnu politiku u Tbilisiju takođe se žali na potpunu neizvjesnost.
On u razgovoru za DW upozorava da je situacija veoma zapaljiva i da niko ne zna šta će da se desi 29. decembra kada novi predsjednik preuzme dužnost, a dosadašnja predsjednica odbije da ustupi tu funkciju i napusti predsjedničku palatu.
Kakačija kaže da postoje tri moguća scenarija: „Ako se ništa ne desi, Gruzija će biti nešto poput Srbije.“ On time aludira na vlast u Beogradu, koja zvanično želi pristupanje Evropskoj uniji, ali tome u isto vrijeme protivrječi rušenjem demokratije i proruskom politikom.
Drugi „loš“ scenario on naziva „bjelorusifikacija Gruzije“. Time upozorava na mogućnost da vlast reaguje sve brutalnijom silom i masovnim hapšenjima, kao što se desilo u Bjelorusiji poslije predsjedničkih izbora 2020. Posljedice bi, kao u Bjelorusiji, mogle da budu „veća izolacija i više autoritarnosti“.
Treći scenario predviđa neku vrstu druge „revolucije ruža“. Godine 2023. su mlađi gruzijski reformski političari pokrenuli proteste pod geslom „ruže umjesto metaka za neprijatelje“. Revolucija je protekla nenasilno i završena je smjenom vlasti.
Pretpostavka za tako nešto je, kaže Kakačija, da vlada popusti pod pritiskom ulice. Međutim, ovaj put izgleda da nije tako. Ali i taj scenario je skopčan sa rizikom. Pogoršanje odnosa sa Rusijom bi bilo opasno.
Moskva bi, kaže sagovornik DW, učinila sve da naškodi Gruziji, ekonomskim sankcijama ili uticajem na rad nove vlade.
Posljednja šansa 29. decembra?
Renata Skardzjute-Kereselidze iz Gruzijskog instituta za spoljnu politiku smatra da proevropske snage u Gruziji imaju još jednu šansu. One se pripremaju za vrhunac krize 29. decembra:
„Doživjeli smo da su protesti sve raznolikiji i ne događaju se samo u glavnom gradu Tbilisiju, već i u drugim dijelovima zemlje“, kaže ona.
Dodaje da je važna podrška Gruziji od strane Evropske unije i Sjedinjenih Država, pa je u toku neka vrsta „takmičenja narativa u privlačenju pažnje svjetske javnosti“.
Ona kaže da opozicija ima teži zadatak da se nametne u razgovorima, jer sada, za razliku od početaka protesta, djeluje više u pozadini.
Trenutno ulični protesti zaista jenjavaju. Mnogi građani, koji su glasali za „Gruzijski san“, boje se da bi se situacija u Gruziji mogla razvijati kao situacija u Ukrajini od 2014.
Tada su ljudi na Majdanu u Kijevu mjesecima demonstrirali protiv proruskog predsjednika Viktora Janukoviča. Na kraju je Janukovič oboren, ali protesti su bili krvavi.
S druge strane pristalice vladajuće stranke smatraju da samo ova vlast može da spriječi eventualni rat sa Rusijom. Smatra se da su i partija i njen osnivač, milijarder Bidzina Ivanišvili, orjentisani proruski.
Mir sa Rusijom je bilo glavno predizborno obećanje „Gruzijskog sna“, prenosi DW.