Ovako je sebe, tokom govora na mintigu u Rimu 2019. godine, opisala
Đorđa Meloni, liderka desničarske stranke Braća Italije (FDI),
naslednika neofašističke stranke Italijanski socijalni pokret
formiranenakon završetka Drugog svetskog rata.
Posle nepune tri
godine od tog govora u Rimu, po svemu sudeći, Meloni će postati
premijerka Italije (i to prva žena na toj poziciji), pošto je njena
konzervativna koalicija pobedila na jučerašnjim parlamentarnim izborima.
Preliminarni
rezultati pokazali su da bi desni blok trebalo da ima ubedljivu većinu u
oba doma parlamenta, što je, kako ocenjuje Rojters, potencijalna retka
prilika za političku stabilnost u Italiji.
Nakon više od pola prebrojanih glasačkih listića stranka Braća
Italije imaju 26 odsto glasova, što je veliko povećanje u odnosu na
četiri odsto koliko su osvojili na prethodnim parlamentarnim izborima
održanim 2018. godine.
Međutim, Liga Matea Salvinija, koji je
glavni saveznik Đorđe Meloni toj u koaliciji desnog centra, osvojio je
oko devet odsto glasova, što je veliki pad u odnosu na više od 17 posto
pre četiri godine.
Forza Italija, čiji je lider bivši premijer
Silvijo Berluskoniji, treća je članica te koalicije, a osvojila je oko
osam odsto glasova.
“Moramo da zapamtimo da nismo na krajnjoj, već na početnoj tački. Od
sutra moramo dokazati svoju vrednost“, rekla je Meloni jutroj svojim
pristalicama.
Mediji pišu da je obećala da će kao premijerka
nastaviti da podržava politiku Zapada prema Ukrajini i da neće
eksperimentisati s fragilnim talijanskim finansijama.
Inače, iako
Meloni umanjuje važnost postfašističkih korena njene partije i pokušava
da je predstavi kao mejnstrim političku grupaciju, te negoduje što se
Braća Italije povezuju sa fašističkom prošlošću, činjenice su činjenice –
nastavila je da prihvata stari fašistički slogan “Bog, otadžbina i
porodica“.
Tvrdi da neće predstavljati opasnost za demokratiju ako
postane premijerka, a u februaru 2020. branila Matea Salvinija koji je u
jednom govoru okivio “žene koje abortiraju nebrojeno puta, čime se
zauzimaju mesta u bolnicama”.
U junu ove godine učestvovala na mitingu koji je organizovala španska desničarska stranka Voks.
Tada je izjavila da je “za univerzalne hrišćanske vrednosti, a protiv islamističkog nasilja”.
Smatra da je materinstvo izloženo cenzuri i protiv je abortusa.
Dodala
je da je “za bezbedne granice, a protiv masovne imigracije”, te da je
“za suverenitet naroda, protiv birokratije Brisela”.
NJeni stavovi protiv LGBT zajednice su odavno poznati.
Kaže da je protiv LGBT lobija i ideologije roda, te da je za “prirodnu porodicu i kulturu života“.
Koliko je Meloni homofobična pokazuje njena izjava da ne bi volela da ima dete koje je gej.
Svojevremeno
je ponosno predstavila Kaja Đulija Čezarea Musolinija, praunuka
diktatora Musolinija, kao jednog od svojih kandidata za Evropski
parlament.
“Ja sam Đorđa. Ja sam žena, ja sam majka, ja sam Italijanka, ja sam hrišćanka”.
Ovako
je sebe, tokom govora na mintigu u Rimu 2019. godine, opisala Đorđa
Meloni, liderka desničarske stranke Braća Italije (FDI), naslednika
neofašističke stranke Italijanski socijalni pokret formiranenakon
završetka Drugog svetskog rata.
Posle nepune tri godine od tog
govora u Rimu, po svemu sudeći, Meloni će postati premijerka Italije (i
to prva žena na toj poziciji), pošto je njena konzervativna koalicija
pobedila na jučerašnjim parlamentarnim izborima.
Preliminarni
rezultati pokazali su da bi desni blok trebalo da ima ubedljivu većinu u
oba doma parlamenta, što je, kako ocenjuje Rojters, potencijalna retka
prilika za političku stabilnost u Italiji.
Nakon
više od pola prebrojanih glasačkih listića stranka Braća Italije imaju
26 odsto glasova, što je veliko povećanje u odnosu na četiri odsto
koliko su osvojili na prethodnim parlamentarnim izborima održanim 2018.
godine.
Međutim, Liga Matea Salvinija, koji je glavni saveznik
Đorđe Meloni toj u koaliciji desnog centra, osvojio je oko devet odsto
glasova, što je veliki pad u odnosu na više od 17 posto pre četiri
godine.
Forza Italija, čiji je lider bivši premijer Silvijo
Berluskoniji, treća je članica te koalicije, a osvojila je oko osam
odsto glasova.
“Moramo
da zapamtimo da nismo na krajnjoj, već na početnoj tački. Od sutra
moramo dokazati svoju vrednost“, rekla je Meloni jutroj svojim
pristalicama.
Mediji pišu da je obećala da će kao premijerka
nastaviti da podržava politiku Zapada prema Ukrajini i da neće
eksperimentisati s fragilnim talijanskim finansijama.
Inače, iako
Meloni umanjuje važnost postfašističkih korena njene partije i pokušava
da je predstavi kao mejnstrim političku grupaciju, te negoduje što se
Braća Italije povezuju sa fašističkom prošlošću, činjenice su činjenice –
nastavila je da prihvata stari fašistički slogan “Bog, otadžbina i
porodica“.
Tvrdi da neće predstavljati opasnost za demokratiju ako
postane premijerka, a u februaru 2020. branila Matea Salvinija koji je u
jednom govoru okivio “žene koje abortiraju nebrojeno puta, čime se
zauzimaju mesta u bolnicama”.
U junu ove godine učestvovala na mitingu koji je organizovala španska desničarska stranka Voks.
Tada je izjavila da je “za univerzalne hrišćanske vrednosti, a protiv islamističkog nasilja”.
Smatra da je materinstvo izloženo cenzuri i protiv je abortusa.
Dodala
je da je “za bezbedne granice, a protiv masovne imigracije”, te da je
“za suverenitet naroda, protiv birokratije Brisela”.
NJeni stavovi protiv LGBT zajednice su odavno poznati.
Kaže da je protiv LGBT lobija i ideologije roda, te da je za “prirodnu porodicu i kulturu života“.
Koliko je Meloni homofobična pokazuje njena izjava da ne bi volela da ima dete koje je gej.
Svojevremeno
je ponosno predstavila Kaja Đulija Čezarea Musolinija, praunuka
diktatora Musolinija, kao jednog od svojih kandidata za Evropski
parlament.
U
tom smislu, smatra da je diktator Musolini „višeslojna osoba“, podseća
Dojče vele, te da je za vreme njegove vlasti bilo je i dobrih stvari.
Kada
se u sedištu stranke obraća novinarima, dodaje Dojče vele, iza nje je
fašistički simbol, logo njene stranke – stilizovani plamen u bojama
Italije, a ta večna vatra u prenesenom smislu gori i na Musolinijevom
grobu.
Španska novinarka Alba Sidera, koja godinama prati zbivanja
na italijanskoj desnici, smatra da se Meloni nije pojavila ni iz čega.
“Ona se godinama sprema da postane premijerka”, navodi Sidera.
Đorđa Meloni rođena je 15. januara 1977 u Rimu.
Otac, poreski savetnik, napustio je porodicu kada je ona imala 11 godina.
On je poreklom sa Sardinije, a majka sa Sicilije.
Meloni je već sa 15 godina pristupila je “Omladinskom frontu” neofašističke partije MSI.
Postoje
kontroverze oko njenog obrazovanja. Naime, 1996. stekla je diplomu
srednje škole na Institutu Amerigo Vespuči, i to iz jezika.
Međutim,
ispostavilo se da ta škola nije srednja škola stranih jezika, tako da
je nejasno koju diplomi Meloni ima, ako je uopšte i ima.
Te 1996.
godine postala je nacionalna liderka Studentske akcije, studentskog
pokreta nacionalno-konzervativne Nacionalne alijanse (AN), naslednice
MSI, da bi 2004. bila izabrana za prvu ženu predsednicu “Omladinske
akcije”, omladinskog krila AN-a.
Tokom ovih godina, Meloni je radila kao dadilja, konobarica u klubu Pajper, jednom od najpoznatijih noćnih klubova u Rimu.
Nakon toga je najpre ušla u italijanski parlament, da bi 2008. godine postala najmlađa ministarka u istoriji Italije.
Bila je na čelu Ministarstva za omladinu u vladi Silvija Berluskonija.
Jedna je od osnivačica stranke Braća Italije 2012. godine, a na njenom čelu je od 2014.
Od 2020. je i predsedavajuća grupacije sličnih partija u Evropskom parlamentu ECR – Savez konzervativaca i reformista u Evropi.
Po pisanju medija, Meloni je ljubiteljka fantazije, posebno Tolkinovog “Gospodara prstenova”.
Kao
omladinska aktivistkinja Italijanskog socijalnog pokreta (MSI),
pohađala je „Hobit kamp“ i pevala zajedno sa ekstremističkim folk bendom
„Compagnia dell’Anello“ (nazvanom po Družini prstena).
Udata je za televizijskog novinara Andreu Đambruna, koji radi za TV kanal Silvija Berluskonija.
Imaju ćerku Ginevru.