Angela Merkel je dugo godina bila „prva violina” Evrope. To niko nije
dovodio u pitanje. Nakon što je Donald Trump pobijedio na izborima u
SAD, nekoliko dnevnih listova na engleskom jeziku je Angelu Merkel
nazvalo „Vođom slobodnog svijeta“.
To je važilo do prije nekoliko
mjeseci. Nakon parlamentarnih izbora održanih u septembru Merkelova je
sa svojom strankom (CDU) morala prihvatiti činjenicu da je izgubila
veliki broj glasova birača. Merkelovoj još nije pošlo za rukom da
formira novu vladu.
Na drugoj strani je Emmanuel Macron nova
zvijezda na političkom nebu. Mladi, karizmatični Macron je iz
predsjedničkih izbora izašao kao briljatni pobjednik čiji je protivnik
bila desno-populistička kandidatkinja Marine Le Pen. Osim toga mu ju
pošlo za rukom da uprkos velikom otporu reformiše francusko tržište
rada. Ostali dio posla rade dobri ekonomski podaci. Prvobitno loša
popularnost je sada u porastu. Povodom Macronovog 40 rođendana u
decembru je većina Francuza rekla da je on „dobar predsjednik”. Čitava
zemlja, koja je dugo vremena sumnjala u samu sebe, čini se da je sa
Macronom postala samouvjerenija.
Samouvjereno ophođenje sa mladima
Francuska je s Macronom postala samouvjerenija
Macron
samouvjereno nastupa i na međunarodnoj pozornici: sjajna večera sa
Trumpom na Ajfelovom tornju i prijem ruskog predsjednika Vladimira
Putina u Jelisejskoj palati, međunarodna konferencija o klimi,
inicijativa za politiku prema Africi i sada posjeta turskog predsjednika
Erdogana. „On je ponovo preuzeo jaku tradicionalnu ulogu francuske
diplomatije koja se angažuje širom svijeta i polazi od toga da događaji u
svijetu pogađaju Francusku i da Francuska u njima mora učestvovati“,
opisuje Macronovu novu vanjskopolitičku liniju Stefan Seidendorf,
zamjenik direktora Njemačko-francuskog instituta u Ludwigsburgu i dodaje
da Macron pri tome ne zaboravlja da na „značaju dobija samo ako nastupa
kao Evropljanin“.
Ipak, Macron se djelimično jasno udaljava od
svoje evropske partnerke iz snova Angele Merkel. Naprimjer kada je riječ
o Erdoganu. Dok je Merkelova u septembru u predizbornoj kampanji
tražila prekid pristupnih pregovora EU sa Ankarom zbog kršenja ljudskih
prava, Macron Tursku naziva „neophodnim partnerom“. Trenutno je
Erdoganova posjeta Berlinu teško zamisliva.
Merkelova i Macron se
također razlikuju kada je riječ o odnosu prema teškim partnerima:
Merkelova sa Trumpom, Putinom i Erdoganom uvijek traži mogućnost za
razgovor. U tim razgovorima je konkretna, ali se u protokolima nakon
razgovora može prepoznati i velika distanca. S druge strane Macron
pokušava impresionirati s velikim stvarima. Macronovo rukovanje s
Trumpom je skoro preraslo u hrvanje. Nakon toga je Macron od Trumpa
zatražio: “Make the planet great again”.
Solo-nastupi su uvijek loši za Europu
Prilikom susreta sa trumpom Macron jednostavno nije želio pustiti njegovu ruku prilikom rukovanja
Američki
magazin „Time”, koji je Merkelovu nedavno nazvao „gospođa Evropa”,
Macrona sada naziva „budućim liderom Evrope”. Stefan Seidendorf je
mišljenja da je loše ako se jedna osoba ili država u Evropi stavljaju na
prvo mjesto. „Uvijek postoji opasnost da ako jedna zemlja u EU mora
preuzeti vodeću ulogu onda je druge zemlje nerado ili nikako ne slijede i
što tada zastupaju interese nacionalne a ne evropske politike”. Zbog
toga se Merkelovoj i Macronu savjetuje da zajedno preuzmu tu ulogu.
Macron
prema vlastitim navodima uopšte ne teži solo ulozi. On je rekao da
zajedno sa Njemačkom želi obnoviti Evropu. Ali još uvijek čeka odgovor
na njegove ideje o reformi evropske politike. Macron pored ostalog želi
jednog evropskog ministra finansija i budžet za eurozonu.
Merkelova
je u principu otvorena za saradnju i nove ideje iako unutar CDU/CSU
postoji velika suzdržanost. Zamjenica predsjednice CDU Julia Klöckner je
nedavno rekla šta misli šta je ustvari pravi razlog Macronovih
inicijativa: „Mi smo protiv zajedničkog preuzimanja dugova drugih
država. To dugujemo našim poreskim platišama”. Claire Demesmay stručnjak
za Francusku iz Njemačkog društva za vanjsku politiku tvrdi da je u
„Njemačkoj široko rasprostranjen osjećaj, ne samo kod Unije CDU/CSU i
FDP, da Njemačka mora plaćati za Francusku. Međutim, takva individualna
pitanja se uopšte ne postavljaju. Sve dok Merkelova ne formira novu
vadu, ne može Macronu ništa obećati i tako mu prepušta međunarodnu
pozornicu.