Sjedinjene Države slušale su žalopojke iz više afričkih država kako im je sada žao što su omogućile ulaz i široko djelovanje ruskoj paravojnoj plaćeničkoj grupi Wagner u svoje zemlje, kažu sadašnji i bivši američki vojni i obrambeni dužnosnici, u trenutku dok administracija američkog predsjednika Joea Bidena pokušava iskoristiti trenutačno svojevrsno međuvlašće u tim zemljama pod kontrolom plaćeničke skupine, kako bi zaustavili njezin napredak.
Američki obrambeni i vojni dužnosnici vodili su razgovore s predstavnicima nekoliko afričkih država posljednjih mjeseci, koji su ukazali na rastuću frustraciju Wagnerom zbog kršenja ljudskih prava i napada na civile. Grupa Wagner drži značajne snage u Srednjoafričkoj Republici (CAR), Maliju i Libiji te su poslali svoje savjetnike i osobe za vezu u druge zemlje, uključujući Sudan i Mozambik. Prisutnost ruske plaćeničke jedinice u toj regiji način je da Kremlj proširi svoj utjecaj u Africi dok se tobože bori protiv terorizma.
“Dužnosnici su nam dolazili i govorili: ‘Ne želimo ovisiti o Wagneru. Vidimo probleme u njihovoj prisutnosti‘, rekao je jedan visoki američki obrambeni dužnosnik za Foreign Policy, a koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. “Svjedoci smo sve boljeg razumijevanja da je ovo, u najmanju ruku, dvosjekli mač, a u najgorem slučaju, potpuna negativnost za zemlje koje su omogućile prisutnost Wagnera”, dodao je.
Iako je Wagner uspio iskoristiti državne udare koji su izazvali rasulo diljem Sahela, ruska se jedinica uspjela širiti samo na mahove otkako je preuzela vodeću ulogu u osiguravanju opstanka vojnog režima u Maliju i potiskivanju tamošnje mirovne misije Ujedinjenih naroda. Ta skupina, koju je vodio Jevgenij Prigožin do svoje smrti u zrakoplovnoj nesreći prošlog mjeseca, nedavno je pokušala proširiti svoje operacije u Burkini Faso i iskoristiti svrgavanje predsjednika Mohameda Bazouma u Nigeru od strane vojne hunte te je odbijena u pokušajima da uđe Čad i proširiti svoj utjecaj u petomjesečnom sukobu zaraćenih sudanskih generala.
Žali se čak i Khalifa Haftar?
Jedna politička frakcija koja je izrazila žaljenje što je dala pristup Wagnerovim snagama je ona u istočnoj libijski koju vodi ratni pobunjenički zapovjednik Khalifa Haftar, čiji su predstavnici privatno prenijeli SAD-u žaljenje što su primili Wagnerove snage, tvrdi Stephen Townsend, umirovljeni general kopnene vojske s četiri zvjezdice, koji je do prošle godine bio šef američkog zapovjedništva za Afriku. Wagnerove snage pokazale su se neučinkovitima u protuterorističkoj borbi u Maliju i Libiji i povezane su s nestancima, masovnim ubojstvima i drugim teškim zlostavljanjima i zločinima.
No, stručnjaci su zabrinuti da čak i dok afričke vlade i oporbeni pokreti govore američkim dužnosnicima da im je žao što su primili grupu Wagner, skupine poput Sudanskih oružanih snaga i malijske oporbe koriste te teme za razgovore protiv Bidenove administracije kao način izvlačenja veće pomoći SAD-a. “Osim ako im se netko ne obrati s održivom alternativom, oni se neće odreći tih tipova”, kaže John Lechner, analitičar iz Washingtona koji ima kontakte unutar plaćeničke skupine. “Ovi momci su profesionalci u balansiranju vanjskih interesa”, dodaje on.
Nakon Prigožinove smrti u kolovozu, službena ruska vojna izaslanstva otišla su u afričke zemlje kako bi ispitali sposobnostima Kremlja da ondje djeluje, rekao je spomenuti viši američki obrambeni dužnosnik. Lechner, pak, navodi da je napor da se upozori skupinu da moraju promijeniti svoje ponašanje ili će snositi posljedice uglavnom koordinirao zamjenik ruskog ministra obrane Junus-bek Jevkurov – kojeg su, podsjetimo, neki promatrači proglasili Prigožinovim nasljednikom po volji Kremlja – koji je ovaj mjesec otputovao u Libiju nakon što su smrtonosne poplave u toj zemlji prouzročile masovnu devastaciju.
Prigožinova smrt također je navela rusku vladu da procijeni moguće rebrendiranje grupe Wagner. To bi im moglo omogućiti da nastave svoje operacije pod drugim imenom, izbjegavajući probleme u odnosima s javnošću koji su proizlazili iz starog imena i možda otvarajući Moskvi put da ubaci plaćenike u zemlje kao što je Burkina Faso, za što američki dužnosnici vjeruju da je bilo dugo priželjkivano. “Ovo bi zapravo moglo otvoriti priliku za stranu intervenciju bez suočavanja s problematičnom etiketom Wagnera”, kaže Lechner. “Ali bit će to u biti isti dečki”, dodaje on.
Iako je Wagnerova zapovjedna struktura uglavnom decentralizirana, američki dužnosnici vjeruju da je uspjela ostati netaknuta nakon smrti Prigožina, nekadašnjeg saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je postao sve kritičniji prema kremaljskom vođenju rata u Ukrajini prije nego što je pokrenuo neuspjeli puč u lipnju. Iako je Prigožinovo putovanje u Afriku bilo tek epizodno, on i njegov zamjenik Dmitrij Utkin kreirali su nacrt svih uspjeh grupe Wagner u Africi. “Ti momci su znali za svaku veću operaciju”, kaže Townsend.
‘Diktatori nisu umorni od Wagnera‘
Grupa Wagner vjerojatno se u kratkom roku može održati bez Prigožina, rekao je američki ministar obrane Lloyd Austin novinarima u Džibutiju, gdje je na svojoj prvoj stanici u okviru turneje po tri afričke zemlje, ali je dodao kako to srednjoročno i dugoročno nije moguće bez potpore Kremlja. “Njihovo vodstvo je uklonjeno”, rekao je Austin. “Mislim da je ono što ćete ovdje vidjeti u budućnosti vjerojatno biti neko natjecanje unutar redova kako bi se izrodio novi vođa”. Austin je rekao da Sjedinjene Države još nisu utvrdile je li Putin donio odluku hoće li nastaviti koristiti Wagner kao neslužbeni ogranak vlade, uklopiti ga u vojsku ili ministarstvo obrane ili ga, pak, potpuno raspustiti.
Operacije plaćeničke skupine u Africi ponudile su jeftin i jednostavan način da se Rusija miješa u zbivanja u strateški važnim zemljama bez uključivanja bilo kojih regularnih ruskih snaga. Lechner kaže da skupina može preživjeti na vlastitim financijskim mrežama neko vrijeme, ali će trebati pomoć ruske vlade za održavanje vojne opreme i zaliha streljiva i drugih namirnica.
Istovremeno, izazov za Washington je što ima malo toga za ponuditi afričkim zemljama u zamjenu, čak i u trenutku kad se dugogodišnji europski partneri poput Francuske potpuno povlače iz Nigera i susjednih zemalja. Afričko zapovjedništvo SAD-a već je zauzeto obukom lokalnih boraca u mjestima kao što je Somalija, a udari se nastavljaju ubrzano diljem Afrike. To znači da je skupina, unatoč svojim nedostacima, još uvijek privlačna režimima koji imaju problema da se održe na vlasti. “Reći ću vam tko nije umoran od Wagnera – diktatori”, kaže Townsend. “Tirani nisu umorni od Wagnera jer im je Wagner jamstvo i jamac njihove vladavine”. kaže on.
Inače, kako navodi Foreign Policy, Wagnerovo vodstvo ostalo je u Africi uglavnom netaknuto. Vitalij Perfilev i Dmitri Siti još uvijek vode posao koncesija za zlato, dijamante i drvo u Srednjoafričkoj Republici, imaju čak i brand piva Wagner, dok je Ivan Maslov pod sankcijama Ministarstva financija SAD-a zbog svoje uloge u djelovanjima au Maliju. Wagner spaja svoju tobožnju sigurnosnu misiju s apetitom za lokalnim resursima.
No, u svojoj nedavnoj reportaži iz Banguija, glavnog grada Srednjoafričke republike, CNN je ukazao na pojavu novog imena povezanog, kako se čini, s Wagnerovim prisustvom i ruskim utjecajem u toj regiji. Naime, na svom, kako se pokazalo, posljednjem putovanju u Srednjoafričku Republiku prošlog mjeseca, Jevgenij Prigožin posjetio je La Maison Russe, odnosno Ruski dom, kulturni centar u blizini ruskog veleposlanstva u Banguiju, gdje je pozirao za ‘selfije‘ sa svojim suradnicima i mještanima.
Žena na čelu Wagnera u CAR-u?
Ruska dominacija u tom gradu vidljiva je posvuda, a Ruski dom je središte svih Wagnerovih aktivnosti u CAR-u, kako je izvijestio CNN. Centar je dugo vremena vodio upravo spomenuti Dmitri Siti, inače bivši Prigožinov zamjenik koji je igrao “vodeću ulogu” u CAR-u kada je grupa Wagner u pitanju, kako kažu u Europskom vijeću. No, Siti, koji je pod sankcijama Europske unije i Sjedinjenih Država zbog, kako je rečeno, ozbiljnog kršenja ljudskih prava, a preživio je i pokušaj atentata u prosincu prošle godine, možda je zamijenjen.
Lokalni mediji nedavno su objavili da je na čelo Ruskog doma došla žena, nova ravnateljica za koju je rečeno da se zove Nafisa. Bila je i na fotografijama s Prigožinom pri njegovom posljednjem posjetu CAR-u, ali nema dokaza da je bila u bilo kakvoj vezi s plaćeničkom skupinom prije travnja. Pristup Ruskom domu je izuzetno ograničen. Nijedan zapadni novinar nije dobio pristup, a CNN-ove zahtjeve za snimanjem opetovano je odbijala upravo navodna nova ravnateljica. Kada je ekipa CNN-a posjetila centar koristeći skrivenu kameru, ona se predstavila kao Nafisa Kirjanova. Ekipa CNN je istražujući društvene mreže i povezane profile otkrila da se koristi i drugim imenom – Anfisa Aleksandrovna Kirjanova.
YouTube kanal povezan s Kirjanovom otkrio je da je ona još prije devet mjeseci objavljivala video recenzije kozmetičkih proizvoda. U životopisu podijeljenom na internetu, tvrdi da je radila kao prevoditeljica te da je pohađala Sorbonneu u Parizu i Moskovsko državno lingvističko sveučilište. Kada je novinarka CNN-a ispitivala Kirjanovu u vezi s njezinom pojavom u pozadini na fotografijama Prigožina snimljenih u centru, izbjegavala je temu i upitala: “O moj Bože, možete li mi to pokazati?”. Nakon što su joj pokazane fotografije, nevoljko je priznala: “U redu, da, to je dobro”.
Govoreći o Prigožinovom posjetu i budućnosti Wagnera u CAR-u, Kirjanova je rekla da njegova smrt ne znači ništa za rusku misiju u zemlji. “Mijenja li se nešto ako, ne znam, predsjednik vaše zemlje umre? Znači li to da vaša zemlja prestaje postojati? Misija se nastavlja, ruska kulturna misija i dalje postoji”, zaključila je ona.
A na pitanje tko sada nadzire centar, Kirjanova je rekla da je Siti “odgovoran kao voditelj cijele misije te da prevodi i neke druge djelatnosti”.