Od 1942. Slavko Goldstein surađivao je s partizanskim jedinicama, a
kraj rata dočekao je u činu poručnika. Mnogi iz njegove obitelji
stradali su i završili u koncentracijskim logorima.
Poslije rata
Goldstein je jedno vrijeme živio u Izraelu, a u Zagrebu je studirao
književnost i filozofiju. Radio je i kao novinar, te u Jadran filmu, a
bio je jedan od osnivača Vjesnika u srijedu i urednik Vjesnika.
Zajedno sa bratom pokrenuo je krajem osamdesetih inicijativu
za osnivanje HSLS-a, prve hrvatske političke stranke kojoj je u početku
bio i predsjednik.
Nakon njega stranku preuzima Dražen Budiša,
a Goldstein je bio predsjednik Židovske općine Zagreb, a kasnije
židovske vjerske zajednice Beth Istrael. Jedno je vrijeme bio i
savjetnik Zorana Milanovića, te predsjednik Savjeta Spomen područja
Jasenovac. Objavio je niz knjiga o novijoj hrvatskoj povijesti,
založivši se da se ne manipulira brojkama žrtava i izrazi sućut prema
svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost i vjeru.
Bio je među
onima koji su se žestoko protivili da se krivotvori povijest, ali i
koriste fašistički simboli u modernoj Hrvatskoj, među kojima je i
ustaški pozdrav Za dom spremni.