Naime, iako su crkveni krugovi u zavjetu ćutnje zakopčali habitus čvrsto oko vrata, prema primarnim informacijama koje na kapaljku cure u javnost, kontroverznom mladom svešteniku stavlja se na teret da je tokom službovanja u Baškoj Vodi prodao firmi Sunčani Bast 43.000 četvornih metara izrazito atraktivnog terena uz more ili doslovno šetališta između Baške Vode i Baškog Polja i to za cijenu od 23 evra po četvornom metru čime se u obračunu transakcije doseglo blizu milion evra.
Da bude šokantnije, neslužbeno se tvrdi kako je fra Šime novac, nakon što je sjeo na župni račun, podigao u tri navrata. Cijela operacija sa zemljištem predhodno je bila inicirana radi prikupljanja sredstava za proširenje crkve sv. Nikole u Baškoj Vodi.
“Prodato” zemljište pri tom ne spada u kategoriju građevinskog, ali ako se obistine tvrdnje o prodaji isto bi vrlo lako s obzirom na lokaciju moglo biti podložno prenamjeni i time višestruko podignutoj tržišnoj cijeni. Ono što je ovog trenutka tačno je informacija kako fra Šime Nimaca nema u Baškoj Vodi. Zatražio je razrješenje unutar svoga reda čemu u prilog ide žurno imenovanje na njegovo mjesto fra Petra Vrljička.
Ko je u stvari po mnogo čemu kontrovezni Šime Nimac? Rodom je iz Lišana iz porodice koja je dala mnoge istaknute sveštenike franjevačkog reda. Svešteničku karijeru Nimac je započeo u Podbablju, nakon čega je premješten na službovanje u župu Drniš gdje je uz redovni svećenički posao predavao vjeronauka.
Dolaskom u Drniš, fra Šime je tada po mnogo čemu, a nadasve svojom markantnom pojavom i do tada nezabilježenim jedinstvenim life styleom ubrzo privukao pažnju cijele župe, a posebno ženskog dijela vjerništva.
Krasilo ga je izrazito fino ophođenje s vjernicima, posebno s vjernicama koje su bez posebnog poziva punile redove u crkvi kada bi držao mise i pri tom ga doslovno “gutale očima”. Bio je elokventan i jasno prepoznatljiv sa širokim spektrom naobrazbe, ali ponajviše u civilstvu gdje je plijenio pažnju primarno automobilom čija klasa pomalo odudara od svešteničkog načina života.
Fra Šime je naime tada vozio Chrysler 300 i svaki njegov izlazak izvan mantije izgledao je kao šetnja po modnoj pisti. Uvijek dotjeran, izbrijan, u kombinaciji Armanijevih ili Bossovih odijela s prikladnim košuljama, cipelama, prvom serijom uvijek najboljih mobitela, mondenim satovima i ostalim modnim dodacima. Bio je omiljen među Drnišanima, druželjubiv s džentlmenskim manirima te definitivno “odmor za oči” vjernicama što mu je često među krutim kolegama-tradicionalistima stvaralo probleme.
Službovao je pod “presingom” i nikada se ništa nemoralno nije čulo, te je uvijek održavao “svoj nivo” i kada je karamblirao skupocjenog Chryslera nakon čega je sjeo za upravljač najnovijeg Passata. Bio je objekat poštovanja, divljenja ali i zlih komentara kako od kolega tako i od manjeg dijela vjernika.
Ubrzo je premješten u Oklaj u tamošnju župu Promina gdje se u kratkom vremenu iskazao kao osoba izrazitih organizatorskih sposobnosti pri čemu je do savršenstva obavio projekat obnove tamošnjih sakralnih objekata te ga je, naravno, isti glas o nekonvencionalnosti opet koštao premještaja u Bašku Vodu.