“Ima li neki muškarac da oženi djevojku iz Srbije zbog
papira uz novčanu naknadu? Eto, ona je spremna da plati, ja sam javio,
kontaktirajte me da vas spojim i eto to je to… javite se u inbox. Mladoženja
koji pristane na ovu ponudu automatski dobija posao u Njemačkoj jer on mora da
bude ovde, a njen razlog jeste taj da bude sa svojim bračnim partnerom”,
stoji u jednom oglasu na društvenim mrežama.
Radi se o tome da mnoge djevojke iz Srbije, Makedonije, BiH
žele da odu u Njemačku gde bi živjele i radile, ali budući da njihove zemlje
nisu u Evropskoj uniji, otežana im je mogućnost trajnijeg boravka.
Žene iz regiona sjetile su se stoga rješenja svog problema.
Hrvatski građani mogu slobodno da se zaposle u zemljama Evropske unije bez
posebnih odobrenja ili radnih dozvola, osim u onim zemljama koje su zadržale
postojeća ograničenja u svojim nacionalnim pravima.
U državama koje su hrvatskim radnicima uvele ograničenja
zapošljavanja i prelazna razdoblja, poslije godinu dana rada uz takozvanu EU
radnu dozvolu, kao hrvatski državljanin možete dobiti trajnu dozvolu rada u toj
državi članici, nezavisno o važećim ograničenjima za hrvatske građane.
Srpkinje, Bosanke i Makedonke spremne su stoga da plate mladoženju za koga nije
važno kako izgleda nego da ima pravi pasoš.
“Sve je dobro
dok se ne zaljubi”
Osim bračnog statusa, mladoženji se time menja i izbor
karijere jer da bi brak imao smisao, budući da se hrvatsko državljanstvo ne
dobija automatski, treba da ode u Njemačku na radno mjesto koje će mu osigurati
mlada. Po njegovom dolasku u Njemačku i zapošljavanju, ubrzo dolazi i supruga
koja bez problema dobija dozvolu boravka kao supruga državljanina zemlje koja
je članica EU. Na taj način djevojka nema problema s ostankom u Njemačkoj i
može da nađe sebi posao.
Ena je na taj način otišla iz Karaule pored Travnika u
Rojtlingen da bi se pridružila suprugu Hrvatu kome je prije vjenčanja, skladno
dogovoru, našla posao u restoranskoj kuhinji.
“On radi kao pomoćni kuhar u restoranu čiji vlasnik je
Turčin. Bolje mu je nego u Hrvatskoj gdje je radio kao fizički radnik na
gradilištu. Ja sam otišla za njim i zaposlila sam se u svojoj struci kao
frizerka. Svako živi u svom stanu, ali ja sam kod njega ostavila dosta svoje
odjeće, obuće, higijenskih potrepština, fotografija za slučaj da dođe kontrola.
Dođem do njega dva-tri puta nedjeljno u stan da me vide komšije, a svratim mu i
do posla. Njemu nije bilo teško da ode iz Hrvatske jer je pobjegao od nesrećne
ljubavi, a ja sam jedva dočekala da odem iz svog sela u kome imamo jedan
semafor. Odmah sam mu dala tri hiljade eura, a ostatak od još tri hiljade, mu
isplaćujem mjesečno. Ako se zaljubim u Njemca koji će i mene htjeti, udaću ću
se za njega, a ako ne, čekaću dok ne riješim svoj status dugotrajnim boravkom i
radom. Sve je dobro dok se moj muž ne zaljubi”, objašnjava Ena.
Međutim, ovakav aranžman podrazumijeva mijenjanje života
mladoženje pa takve dobrovoljce nije baš ni lako naći. Zbog toga im djevojke
nude visoke iznose koji se kao i u opisanom slučaju daju u ratama jer je upravo
nemaština natjerala djevojke na takve dogovore, pa često nemaju puni iznos za
isplatu na ruke. Osim toga, isplata na rate je i garancija da novi mladoženja
neće nestati pošto dobije miraz.
Drugi način je da mlada dođe u Hrvatsku i živi tu do
dobijanja državljanstva. Nezaposlene djevojke koje po svaku cijenu žele da odu
iz svojih neevropskih država pribjegavaju tom manje popularnom, ali
prihvatljivom rješenju. Ako već mladoženja ne želi da ide iz zemlje, spremna je
da ona živi i radi u Hrvatskoj, bar dok i sama ne dobije hrvatsko državljanstvo
i popularni “zvjezdani pasoš”.
“Ima ljudi koji bježe iz svojih država, zemalja u
okruženju, a Hrvatska je ulaskom u Evropsku uniju poželjna destinacija za bolji
život i zapošljavanje. Prema Zakonu o državljanstvu, policija na zahtev
Odjeljenja upravnih i inspekcijskih poslova, u čijoj je nadležnosti rješavanje
zahtjeva o državljanstvu, provjerava na terenu sve uslove koje osoba treba da ispuni,
od poznavanja jezika, pisma, istorije i drugog. Provjerava se i sa komšijama i
rođacima da li te osobe koje su u braku žive zaista u zajedničkoj kući. Poznat
mi je slučaj bosanske državljanke koja se udala za Hrvata jer je željela da u
Hrvatskoj živi i radi. Ona se brinula za svog muža kada je obolio pred smrt, a
kada je umro naslijedila je njegovu imovinu. Međutim, sin njenog pokojnog
supruga, koji je znao sve činjenice, zatražio je da pola imovine prepiše njemu.
Ona je to i uradila jer glavni razlog udaje nije bila imovina već papiri za
ostanak u Hrvatskoj. U većini slučajeva imate takvu situaciju, udaju se za
papire. Na kraju, kažnjivo je prikazivanje lažnih činjenica ili ako jedna od
osoba ima već od prije neraskinut brak, a sklopi novi. Primjera radi, takva je
situacija bila s jednim hrvatskim državljaninom koji je bio oženjen Amerikankom
i tamo je živio”, rekao je Antun Novoselović, diplomirani kriminolog i
bivši načelnik zadarske kriminalističke policije.
I muškarci traže
evropske brakove
Ne nude samo neevropljanke novac za evropski brak, već na je
tržištu i dosta muških ponuđača.
“Umjetnik sam i nisam imao budućnost u mom mjestašcu s
pet hiljada stanovnika. Roditelji i sestra su mi pomogli i sakupili četiri
hiljade eura pa sam preko upućenih osoba potražio pogodnu ženu u Hrvatskoj. Ona
je udovica, starija od mene, ali bez djece. Zaista živimo zajedno, ali nismo
konzumirali brak. Jedan od razloga je i što sam ja gej, što sam joj rekao odmah
prilikom upoznavanja i dogovora, a to je i drugi važan razlog zašto sam otišao
iz Srbije. Plaćam joj mjesečno iznajmljivanje sobe u stanu i na taj način smo
izbjegli probleme s kontrolama. Njoj ne smeta da odem gdje želim kada dobijem
hrvatsko državljanstvo jer ne misli više da se udaje, pa me neće tražiti zbog
razvoda, a svoj stan je ionako ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavila
sestričini i nemam šanse da joj ga otimam kao nasljednik”, kaže sagovornik “Slobodne
dalmacije”, koji već tri godine živi u skladnom “korisnom
braku”.
Izvor Slobodna Dalmacija