Zdesna ga zbog saradnje i svjedočenja u postupcima pred Haškim sudom
etiketiraju kao glavnog “izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa”, a
general HOS-a Ante Prkačin traži njegovo javno vješanje. Hajci se
pridružio i dio HDZ-ovaca poput Drage Krpine, a predsjednik Savetodavnog
vijeća HDZ-a Vladimir Šeks pozvao je DORH da se pozabavi navodnim
Mesićevim “lažnim svjedočenjem” pred Haškim sudom.
Iako je na inicijativu Mosta Sabor ukinuo Kancelariju bivšeg
predsjednika, Mesić, koji ovog Badnjaka navršava 83 godine, još je
daleko od toga da sa svojim vršnjacima šeta po Trgu bana Jelačića i
hrani golubove. I dalje na poziv različitih institucija i vlada putuje
svijetom. U intervju za espreso Mesić je otkrio neke pojedinosti.
Na pitanje u koliko je haških postupaka svedočio Mesić je naveo da je
to bilo u postupcima bivšem vukovarskom gradonačelniku Slavku
Dokmanoviću, u postupku Slobodanu Miloševiću i u suđenju generalu
Tihomiru Blaškiću.
Naveo je da nema tajnih svjedočenja. te da je bio zaštićeni svjedok i
to zato što je 1998. uoči svjedočenja u procesu generalu Tihomiru
Blaškiću protiv njega pokrenuta orkestrirana kampanja u kojoj su
prednjačile tri novinarke, ili kako smo ih tada zvali, “tri gracije”:
Olga Ramljak, Aleksa Crnjaković i Dunja Ujević. One su najviše dizale
temperaturu. I zato je, kaže, pristao da za početak bude zaštićeni
svjedok. “To, međutim, ne znači da je riječ o tajnom svedočenju. Nema tu
nikakve tajne”, navodi Mesić.
Na optužbe da je upravo njegocv iskaz u predmetu Blaškić, ali i
dokumenti koji su iz Kanceralije predsjednika poslati u Hag, doveli do
osuđujućih presuda Hrvatima u BiH navodi da su to konstrukcije.
Na konstataciju da ga optužuju da je teretio hrvatski državni vrh za umiješanost u rat u Bosni i Hercegovini Mesić kaže:
“To su takođe konstrukcije. Govorio sam ono što je zabieljženo na
više mjesta u svim mojim svjedočenjima pred Haškim sudom. Zašto me ne
pitaju o svjedočenju u slučaju Slobodana Miloševića i Slavka
Dokmanovića? Zašto one koji me napadaju to ne interesuje? U Beogradu sam
1990. razgovarao s Borislavom Jovićem koji je u isto vrijeme kad i ja
bio član Predsjedništva SFRJ. Rekao sam mu da bi bilo dobro da
zaustavimo “balvan revoluciju”, da sjednemo za sto, da pitanja koja
moramo razriješiti razriješimo bez oružja jer rješavanje problema
balvanima Srbe u Hrvatskoj vodi u samoubistvo. Pitao sam ga trebaju li
Srbiji Srbi u Hrvatskoj? Odgovorio je – ne. Pitao sam ga treba li Srbiji
hrvatska teritorija. Odgovorio je – ne treba. A, što vama treba, pitao
sam. Odgovorio je – nama treba 63 posto Bosne i Hercegovine. To je,
rekao mi je, bilo srpsko, jest srpsko i srpsko mora ostati. Rekao sam –
ako je to tako, idemo onda ti, ja, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević
sjesti za sto pa da vidimo o kojim problemima se u Hrvatskoj radi, pa da
se oni pokušaju riješiti kroz institucije u Hrvatskoj, bez
balvan-revolucije i oružja. Zvao je Miloševića i on se složio. Odmah sam
sjeo na avion i odletio u Zagreb jer nisam htio o tome s Tuđmanom
razgovarati telefonom. Prenio sam prijedlog Tuđmanu i on se složio.
Međutim, to je Tuđmanu bio signal da bi bilo dobro da on sjedne s
Miloševićem i on je zaista za 1991. dogovorio njihov susret u
Karađorđevu.”
To je, kaže Mesić, bio prvi fizički susret Tuđmana i Miloševića.
“Taj se susret održao bez mene, a Milošević je na njega došao bez
Borislava Jovića. Uvijek sam petkom i subotom dolazi iz Beograda u
Zagreb, i mi smo ga čekali da se vrati iz Karađorđeva. Prije toga
susreta rekao sam mu da me smeta što se on održava u Karađorđevu, ali on
je rekao – sasvim je svejedno gdje ću se s njim naći, najvažnije je da
čujem šta on želi. Na taj sastanak u Karađorđevu iz Hrvatske su otišli
Tuđman i šef njegovog kabineta Hrvoje Šarinić. Kad su se njih dvojica
vratili iz Karađorđeva, sastali smo se s ljudima iz tadašnjeg hrvatskog
državnog vrha. Imali smo po stolovima kafu, čaj, neko piće.
Tuđman je ušao u sobu i rekao – raščistite odmah stolove, Hrvoje, daj
karte. I tada je Tuđman objasnio šta Milošević predlaže. Rekao je da
Hrvatskoj predlaže banovinske granice plus Cazin, Kladušu i Bihać.
Prenio je što mu je točno rekao Slobodan Milošević. Rekao je: “Franja,
ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana
‘turska Hrvatska’”. Upitao sam Tuđmana – a što kaže Alija? Odgovorio mi
je: “Što ima Alija pitati, kad se hrvatske i srpske makaze slože, nema
Alija što pitati”. Rekao sam mu – slušaj, to onda znači rat. Rekao je:
“Ma kakav rat, to je izbjegavanje rata”. Tako je otprilike tekao taj
razgovor. Poslije toga Tuđman je otišao i na drugi sastanak s
Miloševićem…”
Na pitanje ko je sve s hrvatske strane bio na tom sastanku na kojem
je Tuđman izvijestio o prvom susretu s Miloševićem u Karađorđevu Mesić
kaže da je bio prisutan kompletan tadašnji hrvatski državni vrh, od Jože
Manolića pa dalje.
Mesić navodi i da je već nakon prvog susreta Tuđman – Milošević znao da njih dvojica dogovaraju podjelu BiH.
“To je bio prijedlog Slobodana Miloševića. On nam nije rekao da je to
prihvatio već da je to prijedlog Slobodana Miloševića, ali bilo je
očito da je s tim prijedlogom bio oduševljen. Na drugi sastanak s
Miloševićem, Tuđman je otišao u jedno drugo lovište, Tikveš, ali mene
više nije zvao na sastanak na kojem je referisao o njemu, tako da ne
znam što je na kraju dogovoreno. U svakom slučaju, prijedlogom Slobodana
Miloševića na prvom sastanku o podjeli Bosne bio je oduševljen”.
Mesić navodi da niko od članova hrvatskog državnog vrha ni na koji
način nije reagirao na priču o podjeli BiH. osim što je,kaže, on pitao
šta je u tom slučaju s Alijom.
(espreso.rs)