Hrvatski državljani u BiH i dijaspori mogu glasati i birati
svoja tri predstavnika za novi saziv Hrvatskoga sabora.
Ovi prijevremeni izbori bit će deveti izbori za Hrvatski sabor od sticanja
nezavisnosti. Birat će se 151 zastupnik, 140 u deset izbornih jedinica u
Hrvatskoj, tri će izabrati hrvatski državljani s prebivalištem u inozemstvu, a
osam pripadnici nacionalnih manjina.
Ovogodišnji
najizgledniji kandidati za premijera su Andrej Plenković, HDZ Hrvatska, Zoran
Milanović, SDP Hrvatska i Božo Petrov, predsjednik Mosta.
Ankete agencije Promocija
plus u svih deset izbornih jedinica, ukazuju na to kako su nakon zatvaranja
birališta i zbrajanja glasova moguće baš sve opcije.
Od toga da vlast formira Narodna
koalicija predvođena SDP-om, da je formira HDZ u postizbornom koaliranju s
Mostom, da se postigne dogovor o velikoj koaliciji između SDP-a i HDZ-a pa do
toga da, slično kao Španija, Hrvatska krene prema trećim izborima.
Izvjesnije su prve dvije opcije,
dakle da jedna od dvije vodeće stranke formira Vladu, ali su rezultati
istraživanja javnog mijenja takvi da se ne može ništa isključiti. Jedino na što
ankete prilično sigurno upućuju jest da bi Narodna koalicija mogla biti
relativni pobjednik izbora, što SDP-u daje određenu prednost. U pokušajima
da se formira Vlada glasovi zastupnika nacionalnih manjina bit će nezaobilazni,
ali je vrlo izvjesno da ni oni neće biti presudni, već će se tražiti podrška
još nekoliko manjih lista.
Prema istraživanjima, Narodna
koalicija (SDP, HNS, HSS i HSU) osvojila bi ukupno 62 mandata, a HDZ (koji je u
nekim jedinicama izašao s HSLS-om, HDS-om i Hrastom) dobila bi 55 mandata, Most
njih 12, IDS bi imao tri zastupnika, koalicija zagrebačkog gradonačelnika
Milana Bandića i Reformista Radimira Čačića (u kojoj su još NV, HHS SR i BUZ,
ali po istraživanju ne donose mandate) imala bi tri zastupnika, Živi zid koji
je izašao u koaliciji s Promijenimo Hrvatsku prof. Ivana Lovrinovića, Akcijom
mladih i Abecedom demokracije dobio bi tri zastupnika, a HDSSB njih dva. Zbroju
treba dodati još osam zastupnika nacionalnih manjina i tri dijaspore koja
tradicionalno idu HDZ-u.
Pročitajte
najzanimljive detalje iz života premijerskih kandidata.
Predsjednik SDP-a
Zoran Milanović rođen je 30. oktobra 1966.
u Zagrebu. Oženjen je i otac dvojice sinova, Ante Jakova i Marka.
Odrastao
je na zagrebačkom Trnju, a po završetku osnovne škole 1981. godine upisao je
srednju školu – Centar za upravu i pravosuđe (CUP). Četiri godine kasnije
upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, no fakultetsku nastavu počeo je pohađati
godinu kasnije zbog služenja vojnog roka.
Bio je uspješan student i dobitnik
rektorove nagrade.
Nakon završetka fakulteta zaposlio
se na Trgovačk sudu u Zagrebu, a od 1993. godine radi u Ministarstvu vanjskih
poslova. Godinu iza, kao pripadnik OESS-a otišao je u mirovnu misiju u
Azerbajdžan.
Zoran Milanović imenovan je 1996.
savjetnikom u hrvatskoj misiji u EU-u i NATO-u u Bruxellesu, gdje je 1998.
završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava te stekao
titulu magistra.
Krajem 1999. godine sa suprugom
Sanjom Musić vratio se u Zagreb i učlanio u SDP.
Da ima krsno ime Marjan saznao je kada je baka s majčine
strane otkrila da ga je tajno krstila.
Kada je u aprilu 2007. godine
umro tadašnji čelnik stranke Ivica Račan, u SDP-u su tek nešto više od pola
godine prije izbora morali organizirati izvanredne unutarstranačke izbore, a
Milanović je objavio kandidaturu za predsjednika.
Početkom juna 2007. izabran je za
predsjednika SDP-a, a poziciju je potvrdio i na redovnim stranačkim izborima u
svibnju 2008. godine. Na čelno mjesto stranke biran je i 2012. godine, kada je
također bio jedini kandidat za predsjednika SDP-a. Na čelno mjesto u stranci
biran je i 2. aprila 2016. godine kada na unutarstranačkim izborima pobjeđuje
protukandidata Zlatka Komadinu.
S SDP-om je na parlamentarnim
izborima u novembru 2007. doživio poraz pa je iduće četiri godine bio na čelu
oporbe kao predsjednik SDP-a, ali i saborski zastupnik.
Više sreće na izborima imao je 4
godine kasnije kada je s Kukuriku koalicijom osvojio 80 mandata u parlamentu i
postao hrvatski premijer. Na parlamentarnim izborima 2015. godine, kada iz
koalicije izlazi IDS, koji se odlučuje na samostalan izlazak na izbore, SDP s
partnerima za svega nekoliko mandata gubi vlast u Hrvatskoj, te Zoran Milanović
ponovno postaje čelnik oporbe..
Sada je u lovu na još jedan mandat
u Banskim dvorima. Ovaj put kao čelnik Narodne koalicije koja uz SDP okuplja
HNS, HSS i HSU, a na izvanredne parlamentarne izbore u Hrvatskoj izlaze uz
slogan ‘Siguran Smjer.
Andrej Plenković,
predsjednik HDZ-a, rođen je 1970. godine u
Zagrebu, gdje je i odrastao. Oženjen je Anom Maslać Plenković, pravnicom
rođenom u Dubrovniku s kojom ima sina Marija.
Plenković
tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se njemačkim. Bavio se
sportom – nogometom, tenisom, vaterpolom i košarkom.
Pravni fakultet upisao je 1988., a
diplomirao je 1993. na temu ‘Institucije Europske zajednice i proces donošenja
odluka’. Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj
misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991/92.
Studentsku praksu obavio je 1992. u
odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu. Na stažu u Europskoj pučkoj
stranci u Europskom parlamentu boravio je 1993., a 1994. u hrvatskoj Misiji pri
Europskim zajednicama, koju je tada vodio veleposlanik Ante Čičin-Šain.
U Ministarstvu vanjskih poslova
završio je program za diplomatskog savjetnika i 1999. položio je savjetnički
ispit na Diplomatskoj akademiji.
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu završio je poslijediplomski studij iz međunarodnoga javnog i privatnog
prava.
U Ministarstvu vanjskih poslova, Andrej Plenković, zaposlio se 1994. kao
stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bavio se odnosima Hrvatske s
Vijećem Europe i Europskom unijom, uključujući pregovore o Sporazumu o suradnji
između Hrvatske i EU-a.
Bio je član pregovaračkog tima za
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te zamjenik glavnog tajnika
organizacije Zagrebačkog sastanka šefova država i vlada članica Europske unije
i država jugoistočne Europe (24. 11. 2000.), skupa najviše razine koji je dosad
održan u Hrvatskoj.
Od 2002. do 2005. bio je zamjenik
šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, zadužen za koordinaciju
političkih aktivnosti Misije.
U HDZ se učlanio 2011. Kao kandidat
za Hrvatski sabor uključio se u kampanju za parlamentarne izbore u prosincu
2011. Član je Delegacije HDZ-a u Klubu zastupnika Europske pučke stranke u
Europskom parlamentu, HDZ-ova Središnjeg odbora, Gradskog odbora Zagreb,
Područnog odbora Črnomerec, Temeljnog ogranka Jelenovac te Odbora za vanjske i
europske poslove.
Kao kandidat HDZ-a za prve izbore
za Europski parlament, koji su se održali 14. aprila 2013. aktivno je
sudjelovao u izbornoj kampanji. Zajedno sa stranačkim kolegama Dubravkom
Šuicom, Davorom Stierom, Ivanom Maletić, Zdravkom Bušić, Željanom Zovko,
Kristijanom Tušekom, Krševanom Dujmovićem, Ivanom Bubićem i Zdravkom Krmekom te
s koalicijskim partnerima Ružom Tomašić i Milivojem Špikom obilazio je Hrvatsku
i predstavljao program. Na listi je dobio najveći broj preferencijalnih glasova
među kandidatima HDZa.
2013. službeno je preuzeo dužnost
člana Europskog parlamenta. Na općim izborima za Europski parlament koji su se
održali 25. maja 2014. bio je nositelj zajedničke liste HDZ-a i partnera. U
kampanji se zalagao za realizaciju Izbornog programa koji viziju i pristup’,
kazao je Andrej Plenković u svom obraćanju nakon unutarstranačkih izbora na
kojima je postao predsjednik HDZse temelji na Manifestu i Akcijskom programu
Europske pučke stranke (EPP).
Kao nositelj liste ponovno je
osvojio najveći broj preferencijalnih glasova između kandidata HDZ-a na listi –
71.072 glasa.
Na unutarstranačkim izborima, na
kojima je, unatoč prethodnim najavama, bio jedini kandidat, postaje predsjednik
Hrvatske demokratske zajednice 17. jula 2016. godine. Izabran je s 97.823 glasa
HDZ-ovaca, od ukupno 208.277 članova, te postaje peti predsjednik HDZ-a
Psihijatar koji
se odlučio za političku karijeru, Božo Petrov, rođen je 16. oktobra 1979. godine u Metkoviću.
Za
Božu Petrova prijatelji su mislili da će se jednog dana baviti svime – samo ne
politikom. Igrao je nogomet, stolni tenis, svirao je klavir, bio je ministrant
u crkvi, išao na natjecanja u latinskom jeziku.
Osnovnu školu Petrov je pohađao u
rodnom Metkoviću odakle je otišao u Sinj, gdje je živio u sjemeništu i pohađao
franjevačku klasičnu gimnaziju.
Prijatelji i obitelj kažu da se
Petrov umalo zaredio i postao svećenik, no ipak se odlučio na studij medicine u
Mostaru. Psihijatriju je specijalizirao u Zagrebu, u Općoj bolnici Vrapče.
‘Apsolutno sam iznenađen njegovim političkim angažmanom, to mi nikada nije palo
na pamet za vrijeme njegove specijalizacije’, kaže njegov mentor dr. Vlado
Jukić.
Nakon kratke karijere u struci,
Božo Petrov s nezavisnom listom Most 2013. postaje gradonačelnik Metkovića.
Uspjeh iz Metkovića htio je preslikati na nacionalnu razinu. Oko sebe polako
okuplja političke partnere, i prošle godine Most nezavisnih lista samostalno
izlazi na parlamentarne izbore. Polučili su neočekivan uspjeh – 19 saborskih
mandata.
Uslijedili su mukotrpni i
dugotrajni pregovori s HDZ-om i SDP-om oko sastavljanja Vlade. Božo Petrov na
kraju se odlučio za partnerstvo s Tomislavom Karamarkom, a u Vladi obnaša
dužnost potpredsjednika.
Ipak, na vlasti se nije zadržao
niti godinu dana. Odnos s HDZ-om nepovratno je uništen nakon afere
“Konzultantica”, Vlada je pala nakon nepunih 6 mjeseci, a Sabor je
raspušten.
Prije nekog vremena jasno je
najavio kako i na izvanrednim parlamantarnim izborima u septembru 2016. očekuje
uspjeh Mosta, te kako on sam cilja na premijersku funkciju.
‘Kao predstavnik Mosta imam
mogućnost biti bolji premijer i od Milanovića i od Plenkovića zbog razloga koje
sam naveo, ali Most se neće gurati na bilo kakvu poziciju. Važno nam je da se
dogode promjene. Ako će to biti uvjet, Most se tome može prilagoditi. Ali
gledajući ih ne vidim zbog čega bi oni bili bolji predsjednici Vlade u odnosu
na predstavnika Mosta’, rekao je nedavno u razgovoru za Dnevnik Nove TV.