Jedina preostala bombondžijska radnja osnovana je 1936. godine

Pre Drugog svetskog rata u Beogradu je postojalo preko 120 bombondžijskih radnji, koje su ručno pravile ratluk i druge zanimljive slatkiše. Kao čuvar ovog starog zanata, danas je u centru grada preostala samo jedna radnja „Bosiljčić“, koja je osnovana 1936. godine.

Ova radnja je oduvek u vlasništvu porodice Bosiljčić, recepti su se prenosili iz generacije u generaciju, a osnovao ju je deda Branislav, po kojem je njegov unuk, sagovornik Anadolu Agency i dobio ime.

Kako je ispričao Branislav Bosiljčić vremenom se broj bombondžijskih radnji u Beogradu smanjivao, da bi „devedesetih godina prošlog veka bilo još tri bombondžijske radnje, koje su vodila tri stara majstora, od kojih nažalost dvojica nisu imali naslednike. Te radnje su zatvorene i pretvorene u frizerske salone i kafiće tako da je ova radnja ostala sada jedna jedina koja čuva tradiciju predratnog slatkog Beograda“.

– Za vreme Drugog svetskog rata radilo se inkognito –

Tokom Drugog svetskog rata, deda Branislav Bosiljčić radio je inkognito, kuvao je ratluk u svojoj kući, a s obzirom da je u pitanju ručna proizvodnja, koja može da se po potrebi smanji ili poveća, Branislav je smanjio na meru koja je bila neophodna za preživljavanje u ratnim uslovima.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Kada se završio rat, deda je mislio da će moći lakše da radi. Međutim, tada se nije blagonaklono gledalo na privatne preduzetnike tako da je morao jedno vreme da radi van Beograda, u unutrašnjosti gde je bio manji pritisak na privatne zanatlije i onda, od 1962. godine smo na ovom mestu“, ispričao je Branislav Bosiljčić.

Nakon dvadeset godina rada u Beogradu, deda Branislav se razboleo. Tada je zamolio svog sina, koji je bez obzira na završenu drugu školu i stečenu profesiju pristao da preuzme porodični posao i na taj način omogućio da se recepti prenesu na sledeću generaciju, koja trenutno radi i prema rečima Branislava Bosiljčića nada se da će i njihova deca produžiti ovaj tradicionalni zanat.

– Preživljavanje konkurencije –

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Enterijer radnje, kao i asortiman, Branislav i njegov brat su zadržali, ali su ponudu svojih proizvoda, usled velike konkurencije poslednjih godina, morali da prošire. Kako je ispričao Branislav često se susreću sa krizom zbog uvoza i „ogromnih fabrika koje proizvode ogromne količine robe“.

Prilagođavaju se tako što naprave nešto što fabrika u tom momentu ne može da proizvede, ali se i to vrlo brzo promeni.

„Nekih godina su bile lizalice interesantne, pa su se onda pojavile neke uvozne i skroz nas zatvorile. Sada se ratluk vratio u modu i mi sada pokušavamo da naučimo ljude da se uz tursku kafu obavezno pojede jedna kockica ratluka, da je to onda jedan komplet za sladokusce i eto napravio se jedan krug i sada se nadamo da će ratluk postati ponovo popularan jer je to nešto što je interesantno i što nas održava za sada“, naveo je Bosiljčić.

 

Dok je deda pravio samo tri vrste ratluka jer mu nije bilo potrebno više, njegova dva unuka su uvođenjem novih kombinacija, sa preko dvadeset vrsta ratluka, prevazišli i predratnog papa Đorđa, bombondžiju koji je imao 17 vrsta.

„Osnovni ukusi su ruža i vanila, pa onda u kombinaciji sa orasima. Imamo i bergamont, to je kora divlje pomorandže, što je isto predratni specijalitet, a mi smo sada dodali pistaće, suvu šljivu u kombinaciji sa rumom i ananas i lešnik, kokos preliven belgijskom crnom čokoladom u stilu Evropske unije da malo izmešamo i naše i njihovo tako da imamo za svakoga po nešto“, rekao je Branislav.

– Turisti nam pomažu da preguramo –

Navodeći da stariji Beograđani dobro znaju za njihovu radnju te da su upravo oni najčešće mušterije, Branislav Bosiljčić je rekao da sada postoji potreba da se i mlađe generacije privuku, kao i stranci koji posećuju glavni grad Srbije i koji se neretko oduševe starinskom izgledu njihove radnje.

„Mi volimo da vidimo strance, turiste. Uvek ih ponudimo da nešto degustiraju. Oni se oduševe našom ćirilicom ovde, fotografišu i to nam pomaže da preguramo. Naši ljudi svi znaju, međutim mi sada moramo da naučimo ove mlađe generacije o svemu tome, ali imamo i za klince ponešto i nadamo se da je to dovoljno da se ljudi ponovo vrate kod nas“, naveo je Branislav Bosiljčić.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije