Prošli tjedan primio sam e-mail rektorice Goethe Sveučilišta u
Frankfurtu na Majni, prof. dr. Birgitte Wolff, kojim me obavještava o
značajnim ulaganjima i razvoju projekata na tom Sveučilištu. U svom
e-mailu ističe da će napraviti sve moguće da me zadrži u Frankfurtu kako
ne bih prešao na novu poziciju u Kaliforniji.
U isto vrijeme
jedan Hrvat me prijavio tom istom Sveučilištu tvrdeći da činim nečasna
djela i nanosim štetu javnim radom u Hrvatskoj.
Goethe Sveučilište je prijavu razmotrilo i brzo odbacilo kao neutemeljenu.
Situacija
je drukčija u Hrvatskoj. Nakon 15 godina profesorskog rada na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje sam vodio Laboratorij
za istraživanje tumora i predavao studentima medicine, tome je došao
kraj. Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i
zaključao vrata svog laboratorija.
Uskoro ću svoje znanstvene
projekte započete u Splitu dalje razvijati u inozemstvu. Mogu samo reći:
‘Zbogom Hrvatska, hvala Vam dragi studenti, kolege profesori i
znanstvenici. Bila je čast raditi zajedno s Vama i objavljivati u
vrhunskim svjetskim časopisima. Sjećat
ću se mnogih lijepih trenutaka
koje smo zajedno proveli u Splitu, od običnih kasnovečernjih rasprava u
laboratoriju do igranja nogometa srijedom navečer na Hajdukovom
stadionu.’
Moja odluka nije donesena na brzinu, već promišljeno i
analitički. Odluka je direktna posljedica djelovanja rektora Sveučilišta
u Splitu prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH
gospodina mr. sc. Andreja Plenkovića.
Razlog napuštanja
Sveučilišta u Splitu je rektor Anđelinović, koji je izjavio ‘Svi smo mi u
sukobu interesa’, te je javno tvrdio da sam i ja u sukobu interesa
radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uputio sam dopis
dekanu Medicinskog fakulteta (Dokument 1) s molbom da se očituje o tim
ozbiljnim optužbama. Dekan mi je u osobnom razgovoru rekao da on i
Fakultetsko vijeće tvrde da ne postoji nikakav sukob interesa i da je
moj rad na Medicinskom fakultetu uistinu primjer vrhunskog
profesionalizma i volonterskog rada za studente. Međutim, vjerojatno
zbog straha da će se Rektor osvetiti cijelom fakultetu te da će svi
djelatnici patiti, taj javni i pravovremeni odgovor dekana je nažalost
izostao.
Stoga sam došao do odluke da je nemoguće raditi na
Sveučilištu na kojem Rektor bez ikakvih posljedica neargumentirano
napada profesora i lažno ga optužuje, a fakultet koji direktno ima
koristi od rada profesora, nema hrabrosti javno stati u njegovu obranu.
Osjećaj
straha guši slobodu svakog pojedinca i dokle god strah u akademskoj
zajednici bude dominantan rektor Anđelinović i osobe poput njega će i
dalje ušutkavati i protjerivati znanstvenike s kojima se ne slažu.
Osoba
koja je dodatno uzrokovala moj znanstveni odlazak iz Hrvatske jest
premijer Vlade RH, gospodin Andrej Plenković, koji me je javno i
nekorektno napao u Saboru. On se javnosti predstavio kao moćni branitelj
plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente.
Slučaj
Barišić trebalo je riješiti prije na temelju priloženih činjenica i
službenih odluka Odbora za etiku, te kao takav nije trebao biti tema
neprimjerene rasprave u Saboru. U svom izljevu nadmoći nad oporbom u
Saboru premijer Plenković izrijekom napada znanost, znanstvenike i Odbor
za etiku u znanosti. Pri tome se gospodin Plenković služio brojnim
neistinama. Njegove izjave o meni osobno su me povrijedile i zamolio sam
ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer
Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije
vrijedno njegove pažnje osim njegovog interesa.
Od izbijanja afere
Barišić izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se nazivaju
neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom
spremni’. S tim činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim
se da neistine iznesene u Saboru i šutnja premijera Plenkovića daju
poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju.
Gospodin
Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u hrvatskom
Saboru na sjednici održanoj 09.02.2017, uspio mene znanstvenika
‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno kako se sam premijer izrazio,
EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika.
BORBA PROTIV SVIH PLAGIJATORA
Mnogi
me pitaju zašto se toliko zalažem za borbu protiv plagiranja u
Hrvatskoj iako imam uspješnu znanstvenu karijeru, obitelj i ugodan život
u Njemačkoj i Kaliforniji? Svoj odgovor sam javno uputio premijeru
Plenkoviću: Iz čistog uvjerenja da je plagiranje opasna prijetnja
hrvatskom društvu koja oduzima talente i budućnost mladih te šteti
svakom pojedincu koji cijene svoj rad. Rad je jedna od najsvetijih
kategorija kojom odgovaramo na pitanje ljudske egzistencije, i taj nam
rad nitko nema pravo ukrasti, činom plagiranja.
U kratkom vremenu
Hrvatsku je napustilo preko 60. 000 mladih, a jedan od razloga takvog
odlaska je nepovjerenje u vrijednosni sustav društva. Štićenjem
plagijatora u Saboru, Vladi, Ustavnom sudu, bolnicama, sveučilištima i
drugim institucionalnim strukturama društva, takvo nepovjerenje samo se
pojačava. Žalosno je da političke stranke monolitno podržavaju svoje
plagijatore dok žurno
napadaju plagijatore drugih stranaka, ali prave posljedice i sankcije za plagijatore trenutno ne postoje.
Sada
kad je saborska odluka o ministru Barišiću donesena pogodno je vrijeme
da uputim i osobni apel svim građanima ali i zastupnicima hrvatskog
Sabora da iskažu svoj moralni integritet te podrže Nultu toleranciju na
plagiranje potpisivanjem peticije:
STOP plagiranju u Hrvatskoj – https://www.ipetitions.com/petition/stop-plagiranju-u-hrvatskoj
Peticiju
je već potpisalo preko 4000 građana. Potpis zastupnika u Saboru, a
posebno podrška predsjednika Sabora gospodina Petrova, bio bi značajan
pomak prema cilju od 5000 potpisnika. Inicijatori i potpisnici peticije
žele ovom peticijom pokrenuti inicijativu da se zakonom zabrani rad
potvrđenih plagijatora na odgovornim javnim funkcijama u Hrvatskoj.
Pitanje borbe protiv plagiranja ne smije postati žrtvom neiskrenog odmjeravanja snaga između političkih stranaka čemu smo
nedavno svjedočili u Saboru.
Jedna
osoba, bez obzira koliko velik ugled imala, ne može sama promijeniti
društvo. Međutim, ako svaki građanin naše zemlje, bez obzira na svoje
političko, religijsko ili bilo koje drugo uvjerenje, zatraži podržavanje
nulte tolerancije na plagiranje, siguran sam da zajedno možemo
doprinijeti izgrađivanju kvalitetnijeg hrvatskog društva u kojem će svi
moći bolje živjeti i raditi.