Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom, Sandžački odbor za
zaštitu ljudskih prava i sloboda i Inicijativa mladih za ljudska prava
podsjetili su da porodice žrtava ni poslije 30 godina nisu dobile
pravdu.
Pripadnici VRS su 27. februara 1993. godine oteli i ubili
19 državljana tadašnje SRJ i jedno NN lice. Od državljana SRJ, njih 18
su bili Bošnjaci, a jedan je bio Hrvat, svi su živjeli u Srbiji i Crnoj
Gori – u Beogradu, Prijepolju, Bijelom Polju i Podgorici.
Žrtve
ovog zločina su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo
Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder,
Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet
Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija
Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.
Do danas su
pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića
pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni
ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom
jezeru 2010. godine.
Za ovaj zločin do sada je osuđeno 14 osoba,
od kojih samo dvije pravosnažno. Nebojša Ranisavljević, komandant
dobrovoljačkog voda pod nazivom “Resavac” ili “Skakavac”, koji je bio
dio Interventne čete Višegradske brigade VRS, osuđen je pred Višim sudom
u Bijelom Polju (Crna Gora) 2002. godine na kaznu zatvora od 15 godina.
Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade VRS, protiv kojeg je vođen
postupak pred Sudom BiH, priznao je krivicu 2016. godine i osuđen je na
petogodišnju zatvorsku kaznu.
Sud BiH je 21. oktobra 2022. godine
prvostepeno osudio sedmoricu optuženih za zločin u Štrpcima na zatvorske
kazne od po 13 godina, a prvooptuženog Luku Dragičevića, komandanta
Višegradske brigade VRS, oslobodio uz obrazloženje da Tužilaštvo nije
uspjelo da dokaže njegovu krivicu. Isti sud je 19. januara 2023. godine
osudio Bobana Inđića, komandanta Interventne čete Višegradske brigade,
na 15 godina zatvora za saučesništvo u zločinu u Štrpcima.
Viši
sud u Beogradu je 7. februara ove godine objavio prvostepenu presudu
kojom je optužene Gojka Lukića, Duška Vasiljevića i Jovana Lipovca
osudio na kazne zatvora u trajanju od po 10 godina, a Draganu Đekić na
kaznu zatvora od pet godina, što su niže kazne od onih koje su za isti
zločin dosudili sudovi u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
“Visina
kazne nije u skladu ni sa uobičajenom praksom Višeg suda u Beogradu u
pogledu kažnjavanja za ubistva civila tokom rata. Porodice žrtava, od
kojih su većina državljani Srbije, do danas nisu uspjele da dobiju
status članova porodica civilnih žrtava rata koji bi im omogućio skromnu
materijalnu podršku, kao i priznanje patnji koje su preživjeli. Važeći
Zakon o boračko-invalidskoj zaštiti na nekoliko nivoa onemogućava
sticanje statusa civilne žrtve rata i civilnog invalida, i višestruko
diskriminiše civilne žrtve u odnosu na vojne. Između ostalog, žrtvama
zločina u Štrpcima Republika Srbija ne priznaje status civilnih žrtava
rata jer su stradale na teritoriji druge države. Na neadekvatnost
postojećeg zakonskog rješenja i njegovo diskriminatorno sprovođenje već
godinama”, ukazale su žrtve i njihova udruženja, FHP i druge nevladine
organizacije.
Lokalna samouprava u Prijepolju podigla je 2009.
godine spomen-obilježje posvećeno devetorici ubijenih iz Prijepolja i
dodijelila simboličnu novčanu pomoć njihovim porodicama.
Lokalni
zvaničnici učestvuju svake godine u organizaciji i obilježavanju
godišnjice otmice, što je jedan od rijetkih pozitivnih primjera zvanične
komemoracije žrtava iz manjinske etničke zajednice. Međutim, kako se
ocjenjuje, zločin u Štrpcima, kao i drugi zločini koje su počinile
srpske snage, izostavljeni su iz dominantnih državnih narativa o
ratovima devedesetih.
Opština Novi Beograd je 2016. godine
postavila ploču Tomi Buzovu, jednom od ubijenih putnika, na zgradi u
kojoj je živio. Ploča je nedavno uklonjena, a zasad ostaje nepoznato
zašto.
Fond za humanitarno pravo, Žene u crnom, Sandžački odbor za
zaštitu ljudskih prava i sloboda i Inicijativa mladih za ljudska prava
zahtijevaju od Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna
pitanja i drugih nadležnih institucija da donesu novi zakon, zasnovan na
modelu Zakona o pravima civilnih žrtava rata, koji sadrži normativna
rješenja u skladu sa međunarodnim standardima. Također, od opštine Novi
Beograd zahtijevaju vraćanje spomen-ploče Tomi Buzovu i jasnu osudu
njenog uklanjanja.
“Naše organizacije očekuju da Apelacioni sud u
Beogradu uvaži žalbu Tužilaštva za ratne zločine na presudu donjetu u
februaru ove godine i da optuženima izrekne kazne koje odgovaraju težini
ovog zločina”, naglasili su ranije u saopćenju.
U Beogradu će,
kako su najavili, obilježiti 30. godišnjicu zločina u Štrpcima, danas sa
početkom u 15.48 sati u Knez Mihailovoj ulici (ispred kafane “Ruski
car”), i ovom prilikom pozivaju građanke i građane, predstavnike
institucija, medija i nevladinih organizacija da se pridruže.
Fond
za humanitarno pravo će, kao i svake godine, 27. februara 2023. godine
biti na obilježavanju godišnjice zločina u Prijepolju, zajedno sa
članovima porodica žrtava.
Digitalna arhivska kolekcija “Zločini u
Sandžaku devedesetih godina” objavljena prošle godine prikazuje kako su
etnički incidenti na početku devedesetih godina u Sandžaku dobili
sistemski karakter i prerasli u ratne zločine kao što su otmice, mučenja
i ubistva.
U okviru kolekcije objavljeni su i izvještaji “Pod
lupom” koji dokumentuju zločin u Štrpcima, “Muslimani u Srbiji i Crnoj
Gori – Otmica putnika iz voza br. 671” i “Nestanci – Otmice Muslimana iz
Srbije i Crne Gore u vrijeme oružanih sukoba u BH”, kao i “Otmica u
Štrpcima – Analiza suđenja za ratni zločin, činjenice, pravna pitanja i
političke implikacije”.
Na 30. godišnjicu od otmice i zločina u
Štrpcima, komemorativnim skupovima, mimohodom šutnje i polaganjem
cvijeća u Prijepolju, kao i u Bijelom Polju i Podgorici, bit će odana
pošta žrtvama.