Gardijan o protestima u Srbiji: “Nad euforijom protesta nadvilo se uznemirujuće pitanje”

Dok studenti-aktivisti u Srbiji oklijevaju da se politički angažuju protiv dobro ukorijenjenog režima, mnogi se pitaju: šta sada?

Kada su demonstranti iz cijele Srbije ovog vikenda preuzeli Novi Sad i organizovali trijumfalni ulični festival, povremeno se moglo čuti uzvikivanje starog slogana iz perioda od prije četvrt vijeka.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

„Gotov je!“ bio je moto pobune iz 2000. godine koja je srušila postkomunističkog diktatora Slobodana Miloševića. Ovaj put, uzvik je bio usmjeren ka njegovom nasljedniku, predsjedniku Aleksandru Vučiću, ali se nije širio među desetinama hiljada okupljenih u Novom Sadu.

Te riječi pripadaju nekom drugom vremenu, a studenti koji su protekla tri mjeseca predvodili proteste nemaju stvaran interes za smjenu vlasti, tvrdeći da nemaju povjerenja da bi postojeći politički sistem mogao iznjedriti bilo koga boljeg. Ne žele samo ukazati da je car go, kažu, ako bi na kraju opet dobili novog cara, piše Gardijan.

„Moramo sve izgraditi ispočetka“, rekla je Ana Đurović, studentica filmske režije, stojeći usred ushićene mase na jednom od tri mosta preko Dunava koje su demonstranti blokirali u subotu uveče. „Studenti ne pokušavaju da učestvuju u politici ili vlasti. To nije plan.“

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Dok studenti oklijevaju da se uključe u konvencionalnu politiku protiv duboko ukorijenjenog režima, nad euforijom protesta nadvilo se uznemirujuće pitanje: šta sada?

Strah od političke sudbine prethodnika

Demokratski orijentisani građani Srbije imaju razloga za oprez. Miloševićev demokratski nasljednik, Zoran Đinđić, obavljao je funkciju premijera nešto više od dvije godine prije nego što ga je snajperista pogodio u srce – specijalac koji je izvršavao naređenja organizovanog kriminala.

Okidač za najnovije proteste ponovo je bilo krvoproliće: pogibija 15 ljudi kada se 1. novembra srušila nadstrešnica ispred željezničke stanice u Novom Sadu, uz jasne dokaze o lošoj gradnji, prevari i korupciji.

Za demonstrante postoji jasna poveznica: ono što truli u političkom sistemu Srbije ponovo je rezultiralo smrću vlastitih građana. Simbol protesta postao je crveni otisak dlana, koji prikazuje krvave ruke ljudi na vlasti.

Strategija studenata je fokusiranje na katastrofu na željezničkoj stanici u Novom Sadu uz konkretne zahtjeve za transparentnošću i odgovornošću, a nadaju se da će njihova uporna insistiranja na tim rijetkim vrijednostima nekako promijeniti Srbiju.

„Ako urade svaku pojedinu stvar koju studenti traže od vlasti, imali bismo potpunu promjenu društva, jer bi morali početi hapsiti ljude sa vrha vlasti“, rekao je Ivan Bjelić, aktivista koji je proveo 23 dana u zatvoru zbog učešća u demonstracijama.

Režim nije očekivao ovakav pokret

Protesti su do sada izbacili Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku (SNS) iz ravnoteže. Vladajuća partija godinama je uspijevala da neutrališe konvencionalnu opoziciju kombinacijom državnog patronata, diskreditacije u provladinim tabloidima i ekonomskih pritisaka.

Studenti su se distancirali od opozicionih partija i djeluju kolektivno putem plenuma i direktne demokratije, bez prepoznatljivih lidera koje bi vlast mogla ciljati. I što su ih tabloidi više napadali, a fizički napadi postajali učestaliji – uključujući i dva slučaja namjernog gaženja automobilima – protesti su postajali masovniji.

„Ovo je veliki izazov za vlast, jer oni ne znaju kako razgovarati s mladim ljudima koji samo traže pravdu i istinu“, rekao je Srđan Golubović, proslavljeni srpski filmski reditelj i jedan od profesora Ane Đurović na Univerzitetu u Beogradu.

Golubović i većina profesora Fakulteta dramskih umjetnosti stajali su uz studente na mostu u Novom Sadu u subotu. Uporedio je proteste s masovnim ustancima iz 1968. godine – zbog studentskog vodstva, insistiranja na direktnoj demokratiji i sistemskim promjenama, ali i zbog same veličine pokreta.

„Ovo je krenulo kao nešto malo, ali sada je postalo ogroman talas, jer se mnogi ljudi iz gradova i sela širom Srbije više ne boje. To je najvažnija stvar – nestanak straha“, rekao je Golubović.

Sve šira podrška

Tokom sunčanog vikenda u Novom Sadu, jasno se vidjela rastuća podrška studentima. Lokalni poljoprivrednici dovezli su desetine traktora, raspoređenih kao čelični čuvari na mostovima i ulicama. Srpski bajkerski klubovi došli su u hiljadama, pristižući u impresivnoj koloni uz osmijehe saobraćajaca. Vojni veterani, u svojim karakterističnim crvenim beretkama, prošli su kroz centar grada kako bi odali počast stradalima na željezničkoj stanici.

Protesti su se do sada proširili na oko 200 gradova i mjesta širom Srbije. Uoči vikenda, beogradski studenti pješačili su 100 kilometara do Novog Sada, prolazeći kroz sela poznata po podršci SNS-u, gdje su ih mještani srdačno dočekivali. U nedjelju, taksisti iz Beograda stigli su besplatno prevesti studente natrag u glavni grad, dok je Advokatska komora Srbije najavila jednomjesečni štrajk u znak solidarnosti.

Pritisak novinara doveo je do promjena u državnim medijima. Prorežimski mediji do tada su gotovo ignorisali proteste, ali RTS je u subotu uživo prenosio snimke prepunih ulica Novog Sada, što je izazvalo bijes SNS-a, koji je izvještavanje nazvao „skandaloznim“.

Vučić je nastavio insinuirati, bez ikakvih dokaza, da su protesti rezultat miješanja stranih sila. „Ne trebaju nam vlade koje dolaze spolja… bez izbora i bez volje naroda“, izjavio je na Instagramu.

Šta dalje?

Vlast se posljednjih dana ubrzano povlači. Više od deset osoba optuženo je u vezi s nesrećom na stanici u Novom Sadu, uključujući bivšeg ministra saobraćaja Gorana Vesića, koji je podnio ostavku, a potom i premijer Miloš Vučević.

Kao i ranije prijetnje, i ove su ustupke demonstranti doživjeli kao još jedan znak slabosti vlasti, što je dodatno ojačalo podršku studentima.

„Ova generacija je dokazala da nismo toliko pasivni koliko su nas učili da budemo“, rekla je Đurović. „Odgajani smo s uvjerenjem da ne možemo promijeniti ništa. Sada smo dokazali da je promjena moguća.“

Ali šta dalje? Vučić i dalje čvrsto drži poluge moći. Ekonomski pokazatelji su mu u korist, a pritisak sa Zapada je minimalan. Mogući su prijevremeni izbori, ali pod trenutnim uslovima opozicija je suočena s dilemom: učestvovati ili ne?

„Trenutno je kao da ulazimo u namještenu borbu“, rekao je Miša Bačulov, poznati borilački trener i motivacioni govornik, koji je sada i gradski odbornik u Novom Sadu. „Želimo makar poštene uslove.“

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije