Ona pomaže deci oboleloj od raka da se izbore sa bolešću, jer je i sama, posle petogodišnje borbe, uspela da pobedi opaku bolest.
Milici je rak krvi otkriven kada je imala 11 godina. Napustila je redovno školovanje, prešla u bolnicu na terapiju i u vanrednu školu za teške bolesnike. Hrabost i vera nisu je napuštali. Pobedila je bolest, strah i predrasude.
“Mislim da sam iz bolesti izašla zrelija i da sam samosvesnija od svojih vršnjaka. Naučila sam da cenim male stvari i ne brinem za one sitnice zbog kojih se moji vršnjaci nerviraju“ kaže Milica.
Kada se izlečila, ponovo se vratila na onkološko odeljenje, ovoga puta da pomogne deci koja se bore za život. U neformalnoj grupi “MladiCe“ sastavljenoj od pobednike ove teške bolesti, ne posmatra društvo, već mu pomaže.
“Negde iz razgovora, mi koji smo uspeli, shvatili smo da želimo da doprinesemo lečenju mladih koji se suočavaju sa ovom bolešću“, kaže Milica.
Školovanje je nastavila sa odličnim ocenama, a njen trud i humanost nagrađeni su Svetosavskom nagradom. Najveća podrška joj je tata Stevan sa kojim živi. Njih dvoje, kako kažu, brinu jedno o drugom.
“Ja sam stvarno presrećan što je imam. Iako sam se pitao kako ću je odgajiti dok je bila mala, kada smo ostali sami. Verujem da ću poživeti i uživati u zadovoljstvima koja će mi ona prirediti“, kaže Stevan.
Žive skromno, ali srećno, ponosni na ono što imaju. Veliko srce i spremnost da pomognu drugima neopisivo je zadovoljstvo, kažu, jer sreća se ne meri bogatstvom već davanjem, zato je i nema mnogo.