Nakon donošenja političkih odluka da se zatvori „balkanska ruta“ za izbeglice, njihov položaj je još više pogoršan, jer sada su manje vidljivi i dostupniji švercerima, a naročito osetljive grupe među izbeglicama su žene i deca, rečeno je na tribini pod nazivom „Položaj žena i dece u izbegličkoj krizi“, javlja Anadolu Agency.
Kako su navele učesnice tribine, predstacvnice UN-a, UNHCR-a i civilnog društva, problemi sa kojima se suočavaju izbeglice, a koji najviše utiču na žene i decu, su oni koji su nastali usled nedovoljne kulturne osetljivosti i jezičke barijere, odnosno nedostatka prevodilaca te da je u poslednje vreme sve više žena i dece koji putuju bez muške pratnje ili pratnje roditelja.
„Govorimo o grupama ljudi koji imaju posebne potrebe, a ne samo o tome da je reč o osetljivim grupama. Nije reč samo o tome što je neko izložen bezbednosnom riziku, već postoje i drugi faktori koji ih čine osetljivim. Mi ne možemo bolje od njih znati šta su njihove potrebe i planovi“, rekla je Francesca Bonelli iz UNHCR-a.
Dodala je da su žene pod velikim pritiskom te da je bilo situacija i kada su neke od njih koje su bile pred porođajem morale da nastave put bez obzira na to što bi to moglo da dovede do posledica po zdravlje tih žena i njihovih beba.
„Veoma važan je pritisak sa kojim se žene suočavaju tokom tranzita. Još jednom bih podvukla da taj pritisak ponekad potiče od muških članova njihove porodice, ali isto tako, i od švercera. Jer, kada ste u situaciji da zavisite od nekog drugog, onda ste potpuno zavisni i to je veoma riskantna i osetljiva situacija“, rekla je Bonelli.
Barbara Chiarenza iz Oxfama navela je da se sada najviše postavlja pitanje legalnosti ljudi koji prelaze granice i ljudi koji ih prate te da opasnost izbeglicama ne preti samo od švercera, već i od policajaca na granici koji primenjuju silu kako bi potisnuli izbeglice natrag u krajeve iz kojih dolaze.
„Na granici sa Mađarskom situacija je dramatična. Ljudi se smeštaju u prostore bez uslova za preživljavanje, tamo nema korpi za otpatke, nema tekuće vode, dele im se lunch paketi koji ne odgovaraju dečijoj ishrani, jer sadrže pretežno biskvite i dvopeke raznih vrsta“, rekla je Chiarenza.
Ona je govorila i o još jednom problemu sa kojim se suočavaju žene i deca, a to je nasilje. Objasnila je da u njihovoj situaciji, u kampovima, zbog neuslova počinje da raste zloupotreba alkohola i droga, gde dolazi i do porasta nasilja.
„Teško je identifikovati nasilje. Žene ne govore o nasilju koje su pretrpele, neke pre svega što žele da ostvare svoj cilj, da bi stigle do zemlje gde su krenule ili da se ponovo sjedine sa porodicom, i ne žele da ostanu zaglavljene u nekoj zemlji. Ali, u većini situacija kada žene moraju da ostanu u kampu po nekoliko dana, onda govore o tome šta prolaze“, navela je Chiarenza.
Jelena Besedić iz organizacije “Save the children” istakla je da „prostori koji su obezbeđivani za zaštitu žena nisu odgovarajući, ne pružaju zaštitu, a u zemljama koje te izbeglice napuštaju, žene su u velikoj meri sprečene da koriste i one usluge koje bi im mogle biti na raspolaganju“.
„Veoma je teško prići migrantima i izbeglicama u situaciji u kojoj oni prolaze kroz zemlju vrlo brzo i samo kada su granice zatvorene i neki od njih budu zadržani u Srbiji, postane jasno u kolikom su oni riziku tokom putovanja i mi dobijamo veću mogućnost da identifikujemo mlade žene bez pratnje i razne oblike eksploatacije kojima su podvrgnute“, navela je Besedić.
„Problem raslojavanja se povećao. Mi vidimo i grupe dece koja idu zajedno i prati ih švercer. Prema našim podacima, ograničenim podacima, ovih dana u azilima ima oko 10 do 20 dece bez pratnje sedmično i veoma ih je teško identifikovati, jer se ne prijavljuju“, zaključila je Besedić.