Ovako o svom boravku u Beogradu za BBC piše Bred Koen u tekstu pod nazivom “Tamo gde se sreću folk pesme i srpski kriminalci”, objavljenom 27. oktobra. Ovaj Amerikanac autor je kolumne u kojoj piše o destinacijama kroz simpatične priče o alkoholu i lokalnom piću, otkrivajući tako novo lice manje i više poznatih delova sveta.
“Na Srbiju često gledaju kao na zločinca, zemlju optuženu za etničko čišćenje i druge ratne zločine”, piše Koen, “ali mi je više puta rečeno da je SAD, moja domovina, odgovorna za još uvek uspravne skelete zgrada porušenih tokom NATO bombardovanja.
Navodeći kako je i tokom kriznih devedesetih noćni život u Beogradu bio na dobrom glasu, Koen primećuje kako poslednjih desetak godina sve više stranaca otkriva čari beogradskog provoda.
“Ljudi dolaze u Beograd zbog noćnog života, samo da bi se proveli, muvali devojke i napili se za male pare”, kaže jedna od njegovih prijateljica. “Ne dolaze da upoznaju Srbiju.”
Kako bi zaista upoznali Srbiju, piše Koen, posetioci moraju da posete neku od autentičnih srpskih kafana. On ih opisuje kao mesta koja su negde na pola puta između engleskih pabova i čeških ogromnih pivara.
“Nekada centralno mesto za umetničke i političke diskusije, kafane su zadimljenom atmosferom privlačile uglavnom starije muškarce koji su tu pušili i pili pivo ili rakiju. Danas kafane doživljavaju svojevrsnu renesansu i privlače sve više mladih koji su umorni od klupske mejnstrim scene”, navodi Koen, koji je obišao nekoliko beogradskih kafana.
“Mogao sam da čujem zvuke gitare i urlike mase i pre nego što su se vrata otvorila. Unutra je bilo teško naći čak i mesto za stajanje. Salvete su letele po kafani, žene su plesale po stolovima dok su se muškarci zagrljeno njihali, neki kako bi izrazili svoja osećanja, a neki kako bi održali ravnotežu. Jedini trenuci kada bi masa prestajala da peva bili su oni kada su nazdravljali”, dočarava on kafansku atmosferu.
Za turbo folk muziku, koja je postala neizostavni deo kafana, Koen piše da je u pitanju tradicionalna muzika pomešana sa agresivnim tehno ritmovima, koju su producirali i obožavali srpski kriminalci tokom devedesetih i dvehiljaditih godina.
“Sve su ove pesme iste. Žena ga je ostavila i on sada pije”, kaže još jedan od Koenovih srpskih prijatelja.
“Naravno, nisam mogao ‘njega’ da osuđujem zbog alkohola”, zaključuje Koen, “jer kada sam pogledao oko sebe shvatio sam da ga je verovatno ostavila jedna od neverovatno lepih žena koje dolaze u kafane, jer u ovakvim mestima u gradu ima toliko modela da bi mogli da napune sve modne piste. Da je i mene ‘ona’ ostavila, verovatno bih i ja pio”.
On takođe piše i kako je većina njegovih sagovornika priznala da ovakvu muziku ne slušaju od kuće, štaviše, smatraju je lošom.
“Ove pesme su užasne ako ih slušate kod kuće. Ali kada ste pijani u kafani, one su odlične”, prenosi Koen objašnjenja svojih domaćina.
Na kraju zaključuje da nije siguran da li mladi u kafanama piju kako bi slušali turbo folk, ili slušaju turbo folk kako bi pili, ali u svakom slučaju, beleži Koen, provod je garantovan.