njiževnica i novinarka Vedrana Rudan nepravomoćno je izgubila spor protiv Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), koji joj je priznao pravo na refundaciju 8.814,40 eura za na stereotaktičko liječenje raka – visokopreciznu metodu zračenja kojom se velika doza zračenja usmjerava na tumor uz maksimalnu zaštitu okolnog zdravog tkiva – ali joj je odbio platiti 3.000 eura za medicinski indiciranu dijagnostičku pretragu bez koje takvo liječenje nije bilo moguće planirati ni provesti.
Novosti otkrivaju da je Rudan tužila HZZO, a da sadržaj tužbe otkriva nečuveni pravni i organizacijski kaos u zdravstvu: Zavod je s privatnom bolnicom Radiochirugia za oboljele od raka ugovorio liječenje stereotaktičkom kirurgijom, ali ne i dijagnostiku bez koje se do tog liječenja ne može doći, a koja postoji samo u – Radiochirurgiji.
Za Rudan, kao i za sve ostale onkološke bolesnike, to znači da pravo na liječenje u javnom sektoru mogu ostvariti samo oni koji imaju nekoliko tisuća eura da prethodno privatniku plate pretragu bez koje takvo liječenje nije moguće.
Apsurd cijele situacije pojačava činjenica da je Rudan u Radichirurgiju uputio dr. Stipislav Jadrijević iz Kliničke bolnice Merkur, koji istodobno radi u Radiochirurgiji, a k tome je i HZZO-ov konzultant u nekim postupcima koje pokreću osiguranici.
To otvara pitanje je li cijeli sistem postavljen tako da je privatnoj ustanovi istovremeno osigurano javno financiranje iz zdravstvenog proračuna i stabilan novčani tok, bez razmišljanja o koristi najtežih bolesnika.
Na njihovu se korist dužnosnici Ministarstva zdravstva i HZZO-a redovito pozivaju kada se govori o uključivanju privatnika u mrežu javnog zdravstva.
Rudan je onkološka bolesnica kojoj je u travnju 2024. godine dijagnosticiran vrlo rijedak kolangiocelularni karcinom (CCC) jetre, a CT abdomena u KBC-u Rijeka pokazao je tumorsku tvorbu zbog koje je upućena na daljnju obradu.
Tri dana poslije pregledao ju je dr. Jadrijević, čuveni kirurg i subspecijalist abdominalne kirurgije, te je uputio na konzilij u Radiochirurgiju radi procjene je li prije operacije indicirano stereotaktičko zračenje. Konzilij je preporučio da se to utvrdi Ultra HD PET/CT s MR fuzijom, kojom će se procijeniti aktivnost tumora i proširenost bolesti, radi planiranja daljnjeg liječenja.
Prema navodima u tužbi, Ultra HD PET/CT s MR fuziju ne provodi nitko u mreži javnog zdravstva.
Nakon konzultacije s Jadrijevićem, koji je preporučio da se dijagnostika i zračenje provedu kako bi operacija mogla biti izvedena odmah u svibnju, Rudan je – prema materijalima iz sudskog spisa – 6. svibnja obavila i sama platila pretragu, nakon čega je od 14. do 17. svibnja podvrgnuta SABR/SABRT stereotaktičkom zračenje tumora po cijeni od 8.814,40 eura, jer su joj u Radiochirurgiji odobrili 30 posto popusta.
Konačno, 20. svibnja operirana je u KB-u Merkur.
Kao što smo naveli u uvodu, HZZO je stereotaktički zahvat priznao kao pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja jer za to ima sklopljen ugovor s privatnom bolnicom, ali je odbio refundirati trošak pretrage koja se obavlja u istoj ustanovi, a bez koje terapijski plan ne može biti donesen.
Upravo to razdvajanje predstavlja jednu od ključnih tema žalbe koju odvjetnica Lina Budak priprema protiv prvostupanjske presude. Prema argumentaciji iz tužbe, dijagnostički postupak i stereotaktičko liječenje u ovom slučaju predstavljaju funkcionalno i medicinski nedjeljivu cjelinu, zbog čega nije moguće priznati pravo na terapiju, a istodobno odbiti financiranje dijagnostike koja je bila njezin nužan preduvjet.
– Odluka prvostupanjskog suda je apsolutno neutemeljena, ali i uznemirujuća za onkološke bolesnike, jer potvrđuje opasnu i sve češću praksu kojom se onkološkim pacijentima onemogućava liječenje bez plaćanja. Postavlja se pitanje koliko ljudi u Hrvatskoj ima tri tisuće eura da podmiri samo trošak dijagnostike bez koje je nemoguće započeti onkološko liječenje zračenjem. Neprihvatljivo je da se onkološke bolesnike prisiljava na plaćanje liječenja iako im sustav na papiru, temeljem važećih propisa, garantira jednakost i solidarnost u pružanju zdravstvene zaštite, ali i snošenje troškova njihovog cjelokupnog liječenja – izjavila je Budak.
Ističe da je zgrožena i činjenicom da je sud prihvatio stav HZZO-a da situacija Vedrane Rudan nije bila hitna, iz čega bi proizlazila obaveza refundiranja troška koji je osiguranica snosila u privatnoj bolnici.
Naime, Rudan se u tužbi pozvala na Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koji propisuje da se pravo na zdravstvenu zaštitu u neugovorenoj ustanovi može priznati kada je riječ o dijagnostičkim ili terapijskim postupcima nužnim radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje.
Zavod je, međutim, zauzeo stajalište da se ta odredba odnosi isključivo na akutna životno ugrožavajuća stanja, a prvostupanjski sud nije razmotrio kakve pravne posljedice proizvodi takvo tumačenje, što to znači u slučaju liječenja onkološke ili neke druge teže bolesti, niti je ispitao zadovoljava li ono ustavna načela pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i razmjernosti.
Hitna medicinska pomoć postoji samo u mreži javnog zdravstva, no ni tamo se ne pruža samo radi sprječavanja smrti ili trajnog oštećenja zdravlja. Pacijenti s bubrežnim ili žučnim kolikama, paničnim napadima ili iznenadnim vrtoglavicama redovito ostvaruju pravo na hitnu medicinsku obradu iako se često pokaže da nisu bili životno ugroženi. Hitnost se, dakle, u svakodnevnoj medicinskoj praksi ne procjenjuje isključivo prema konačnom ishodu, nego prema razumno utemeljenoj sumnji da odgađanje dijagnostike ili liječenja može ozbiljno ugroziti život ili zdravlje pacijenta.
Pravomoćna presuda u ovom slučaju stoga se neće ticati samo Vedrane Rudan, nego će postaviti nove granice odgovornosti HZZO-a za ostvarivanje ustavnog prava na zdravstvenu zaštitu. Ako se potvrdi tumačenje prema kojem Zavod može financirati liječenje, ali ne i medicinski indiciranu dijagnostiku bez koje se ono ne može provesti, bit će potvrđen model u kojem osiguranici dio troškova ostvarivanja svojih zakonskih prava moraju financirati vlastitim novcem, što je nespojivo s načelima iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Ako, pak, drugostupanjski sud zauzme suprotno stajalište, HZZO će prisiliti da preispita ulogu arbitrarnog tumača pravila, a s njom i način na koji ugovara i financira zdravstvene usluge.
Statistika smrtnosti od svih oblika raka u Hrvatskoj dovoljno dugo ukazuje da je organizacijski model koji HZZO financira pogrešan i da dovodi do katastrofalnih posljedica.
Odgovore Zavoda do zaključenja ovog teksta nismo dobili.