Snežana Kutlešić-Stević doktor je medicine, specijalista pulmologije i baromedicine. Načelnica je Odjeljenja pulmološke rehabilitacije u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“.
Odbornica je u Skupštini grada Banjaluka, članica je Glavnog i Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka.
Sa Kutlešić-Stević za potal BUKA razgovaramo o kandidaturi za Narodnu skupštinu RS, političkom radu, ženama u politici i drugim temama.
Imajući u vidu da ste odbornica u Skupštini grada Banjaluka, kako je došlo da se kandidujete na listi za Narodnu skupštinu RS?
Nisam ja kandidovana, već me kandidovalo više odbora, mjesni odbori gdje živim. Ja sam odbornica drugi mandat. Prethodni opšti izbori, 2018. godine, za mene su bili aktivni, jer sam i tada bila kandidat i sa 6 hiljada glasova ostala sam ispod crte i nisam prošla. Ove godine opet sam na listi sa nadom da ćemo napraviti bolje za sve građane i Banjaluke i Republike Srpske.
Po čemu se sama kandidatura za Narodnu skupštinu RS i za odborničko mjesto razlikuju? Da li ima razlike u kampanji?
Naravno da ima razlike, jer je kampanja na širem području. To je izborna jedinica 3 gdje su, osim Banjaluke, ljudi iz Čelinca, Kotor Varoši, Kneževa, Mrkonjić Grada, Ribnika, Šipova. To su mjesta gdje smo mi aktivni, gdje dolazimo i gdje nas možda manje znaju građani. Mene znaju, jer sam zdravstveni radnik. Što se tiče Banjaluke, tu je uža sredina, manje je glasača i manje je posla. Ovo je sad jedno veće područje gdje se predstavljamo ljudima, pogotovo ljudima koji ne znaju iz koje profesije dolazimo, koliko staža imamo, šta smo napravili i kakav nam je životni politički put.
Kada je sama kampanja u pitanju, ove godine jako malo slušamo o programima, u fokusu su nekako politička prepucavanja. Na čemu je fokusirana Vaša kampanja i šta je ono šta karakteriše Vaš program? Čime se Vi predstavljate glasačima, zašto bi neko baš Vama dao glas?
Ja sam miroljubiva osoba i nisam za bilo kakvu vrstu prepucavanja. Uvijek sam za to da svaki čovjek odluči za koga će glasati, ali bez agresije, pritiska na ljude i građane. Ja se bavim svojim primarnim poslom, bavim se problemom zdravlja ljudi, uvijek se borim za to da bude bolja politika kojom smo vezani za Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite i sve vezano za socijalnu politiku, u smislu personalne asistencije i boljih uslova osobama sa invaliditetom. I u svom privatnom životu volonterski se bavim pomaganjem raznim udruženjima osoba sa invaliditetom.
Šta je Vas podstaklo da se počnete baviti politikom?
U vremenu bivše Jugoslavije, bila sam predstavnik omladine, u to vrijeme imali ste dobre učenike koji su imali sve petice i dobre uspjehe i oni su uvijek bili predsjednici razreda. Ti predsjednici razreda postajali su predstavnici omladinskih organizacija. Tada sam se počela baviti marksističkim školama. Na fakultetu i poslije nisam imala nikakvog dodira sa politikom. U jednom momentu, kada se gospodin Radojičić kandidovao za gradonačelnika 2016. godine, pomislila sam da ja mogu dati doprinos zbog nekih stvari koje su mi smetale i na koje sam mislila da mogu uticati i tada sam se kandidovala.
