Tešanj je, kao što se zna, mjesto gdje raste posebna sorta ljudi. Poduzetnih. Mnogi su obezbijedili mjesto na Forbesovoj listi prije nego su se i rodili. Jer su geni čudo. Ovo nije teorija (krvi i) tla, ovo je teorija zavjere: tešanjski su se biznismeni zakleli da će biti najbogatiji u BiH, a to znači najuspješniji, najljepši, najseksipilniji, najkreativniji, najbrži i naj-sve-ostalo u ovoj državi. Zaista, da li su i oni ljudi od krvi i mesa?
Ovo je vlasnik prehrambene industrije BiH, pogled izbliza. Skoro za opipati.
Suljo HRVIĆ kao TITO
Kada se u poslovnom svijetu pomene njegovo ime, ljudi ustanu. Ali, stvarno! Jer, Suljo Hrvić je Tito u prehrambenoj industriji Bosne i Hercegovine. Šta, nikad niste čuli za ime Suljo Hrvić? Naravno da niste. Zato što ovaj frajer živi prema židovskom pravilu: „Biti sretan znači biti bogat, zdrav i anoniman“. Slavu neka uživa neko drugi – njegov bratić Rusmir, naprimjer. Zaista, kada se pomene ime strašnog giganta AS Holding iz Jelaha, svima je prva asocijacija ovaj fini gospodin u brioni odijelu i berluti cipelama. Rolex je mainstream, a i BMW se valjda podrazumijeva.
No, ne troši Rusmir Hrvić desetine hiljada eura za jednokratni dress code zato što želi biti neki šminker ili Don Juan, već zato što biznismen koji je ove godine na međunarodnom (desetom) Sarajevo biznis forumu proglašen „poduzetnikom godine“ – mora imati kućni odgoj i izgledati kao milion dolara. Jasno, ne samo zbog časti koju je doživio na Sarajevo biznis forumu. Čovjek upravlja korporacijom (AS Holding) u čijem su sastavu poznate tvrtke i brendovi kao što su Vispak, Klas, Sprind, Solana Tuzla, Mlin i pekara Ljubače, Agrokomerc, voda Oaza, kremni namaz Maza, Zlatna džezva, Napredak, Fortitudo, itd.
Rusmir Hrvić, prema tome, jest najbolji, najljepši, najzgodniji i naj-sve-ostalo – menadžer, ali glavni baja krije se iza kulisa: Suljo Hrvić. Tito. Ko je on?
Za razliku od pravog Tita koji je bio mašinbravar, Suljo Hrvić je metalostrugar. Ali, sve je to i dalje u pet deka. Da ne bi bilo zabune, odmah ćemo istaknuti odricanje od odgovornosti: ne preporučuje se svakom metalostrugaru da pokuša ono što je uspio Suljo. To može biti opasno za mentalno zdravlje; može se uža, šira i ženina rodbina zaviti u crno, a na dženazi koja bi bila prijevremena, može se i ne dobiti halal.
Bajka je počela prije 30 godina kada Suljo Hrvić daje otkaz na mjestu majstora za mašinom u poznatoj tešanjskoj tvornici „Pobjeda“, koja je proizvodila pumpe i filtere za automobilsku industriju. U to vrijeme u socijalističkoj Jugoslaviji, to je bila hrabrost. Otvorio je samostalnu trgovačku radnju i imao dvoje uposlenih, ženu i sebe. Bio je to, ispostaviće se, prvi korak u stvaranju poslovne imperije koja se danas razvija u tri divizije – hranu, trgovinu i tekstil. Prve poslijeratne godine (1996.) Suljo formira poduzeće AS koje odmah zapošljava 14 radnika. Za devet godina (2005.) taj broj se popeo na 100, da bi 2013. godinu završio sa 1600 radnika. Holding AS danas upošljava blizu 5000 ljudi i izvozi na gotovo sve kontinente. Suljo Hrvić je još prije 14 godina (2005.) uradio ono što niko prije njega u državi nije: kupio je tursku konditorsku kompaniju Kent. Prvi put se, dakle, dogodilo da je u BiH jedna domaća kompanija kupila inostranu.
Sve firme koje je Suljo dodirnuo, oplodio ih je. Za takvu stvar moraš biti potentan i pravi macho man. U redu je ako vam sad padaju napamet bezobrazne aluzije, ali ovdje nema ništa nemoralno. Radi se o dobrovoljnoj i obostranoj ljubavi: zadovolj(e)ne su obje strane koje su uključene u odnos – i gazda i njegove žrtve. Vuk je sit, ovce su na broju, a konje Suljo nije ni potkivao (potkivanje = moderni eufemizam za riječ podmićivanje, nastao u BiH nakon korupcijske afere Tegeltija). Evo, naprimjer, da vidimo kako je oplođena tuzlanska Solana? Kada je AS Group (2017.) preuzimao tuzlansku kompaniju, ona je poslovala sa gubitkom većim od milion maraka. Samo godinu dana bilo je dovoljno Suljinom Holdingu da minus pretvori u plus i da 2018. godinu završi sa 2,5 miliona KM dobiti. I poslovni prihodi lani su porasli za milion, na 27,5 miliona maraka. I to sve sa vlasničkim udjelom od 60 posto.
Suljo Hrvić bio je nemilosrdan i oplođivao sve što je stigao. Redom su padale firme: Vispak, Klas, Sprind, Mlin i pekara Ljubače… A onda mu se prije dvije godine na putu ispriječio Agrokomerc. Nije imao milosti. Kupio ga je. Čaršija je odmah počela sumnjati da je to zalogaj koji Suljo možda neće moći sažvakati. Zlobnici su mu čak predviđali sudbinu Ante Todorića, a njegovoj AS grupi slutili da ide stopama Agrokora. Zašto je to nemoguće?
Zašto Suljo nije Ante, i zašto AS nije Agrokor? Hrvatski prehrambeni gigant bio je državni mezimac koji je obilato i bez skrupula koristio državne poticaje. Agrokor se ponašao kao surogat državnog (javnog) poduzeća, a ona su gotovo po pravilu gubitaši – upravo zbog sveprisutne korupcije, uhljebljivanja i namirivanja stranačkih kadrova. Na kraju je vlasnik hrvatske korporacije počeo potkradati samoga sebe i završio u zatvoru. Tek kada je promijenio vlasnika, Agrokor je stao na noge. Holding AS, na drugoj strani, počiva na brutalnim tržišnim principima. Tešanjski koncern oživio je velikokladuškog mrtvaca kada ga je kupio. Agrokomerc je, šta više, odmah počeo pokazivati znake neuobičajene hiperaktivnosti.
Kao da je na steroidima. Biskvitu TOPS vraćena je stara slava, a ono što se dogodilo sa kremnim namazom Maza, svjetska je senzacija. Kada su ljudi probali prvu Mazu koja je izašla iz proizvodnje, trenutna reakcija je bila, doslovno: „Tešnjaci su ukrali recept!“ Maza, naime, ima takav okus kojeg – kad biste ga probali zatvorenih očiju – ne biste mogli razlikovati od Nutelle. Priča o krađi je, naravno, bedasta, a nagađanja su išla tako daleko da se pojavila još bizarnija glasina: „AS je kupio Nutellu u rinfuzi, i onda je prepakivao pod svojom firmom“! Najoriginalnija je, ipak, urbana legenda kojoj je u centru glavni baja. Glavom i bradom! Suljo Hrvić je, dakle, odabrao tri radnice iz proizvodnje koje su imale malu djecu, i zatvorio ih u jednu kuću. Prethodno je tu kuću snabdjeo sa 500 kilograma kakaa, lješnjaka, mlijeka u prahu, šećera, i valjda još nečega što danas čini Mazu. Objasnio im je da kuća u kojoj se nalaze ima funkciju sličnu Sikstinskoj kapeli, ali da one ne biraju papu nego moderni eurokrem. Izaći mogu tek kad puste bijeli dim, a to znači da su izabrali formulu i pogodili recept. Pogođen recept znači da su proizveli namaz koji njihova djeca, i muževi dakako, neće moći prestati jesti: tražiće još i samo još.
Žene su nakon tri dana i 129 pokušaja ubole pravu stvar. Pustile su iz dimnjaka bijeli dim. Zvijezda je rođena! I, stvarno, kao da je cijeli svijet čekao taj trenutak, jer je Maza (sada smo već izvan urbane legende) odmah osvojila pola Evrope. Suljo Hrvić toliko je bio siguran u novi proizvod da se drznuo da drži istu cijenu kao čuveni konkurent. Nije želio biti jeftiniji od Nutelle. Čak su palačinci sa Mazom u kultnom Pop’s Caffe & Food-u u Usori – za pola marke skuplji od onih sa Nutellom. „I više se naručuju, a traži se i kućna dostava “, kaže Dario Kulić, vlasnik Pop's-a.
AS Holding sa sjedištem u Jelahu (Tešanj), danas je u top pet prehrambenih industrija u regiji.
Ako, konačno, tražite razloge da ne odete iz Bosne i Hercegovine, jedan od njih mogao bi biti Suljo Hrvić. Još jednom vas, međutim, moramo upozoriti: da biste uspjeli u poduhvatima koje je napravio ovaj čovjek, morate imati – onu stvar. Jaaaaaako veliku!
P.S. Vlasnik AS Holdinga mogao bi nakon ovoga teksta, izbrisati broj telefona ovog novinara, bez obzira na to što ova žurnalistička forma nije intervju i ne zahtijeva autorizaciju. Mogao bi i odbiti da bude jedan od glavnih junaka u knjizi. Zato što, objasnili smo, javno eksponiranje nije stil njegovog života. „Ali, dragi Suljo, ovu priču ne pišemo zbog tebe, ni zbog tvog Rusmira Hrvića – već zbog svih mladih ljudi koji imaju hrabrosti da ostanu u ovoj zemlji i barem pokušaju. Prema tome, Suljo, nemoj se ljutiti. Ni pravi Tito se ne bi ljutio da smo ga objavili.“)
(Ovo je rukopis iz knjige u pripremi LUKAVI BIZNIS, autora Hajrudina REDžOVIĆA)