Kompanije u Federaciji BiH koje imaju račun blokiran zbog prinudne naplate više ne mogu međusobne obaveze zatvarati kompenzacijom, cesijom, asignacijom i drugim oblicima obračunskog plaćanja. Za kršenje zabrane predviđena je kazna do 10.000 KM, dok odgovorna osoba može biti kažnjena sa do 1.500 KM.
Novi Zakon o računima za plaćanje donio je značajnu promjenu za poslovnu zajednicu u Federaciji BiH. Firma kojoj je zbog naloga za prinudnu naplatu blokiran bilo koji tekući račun više ne može koristiti obračunsko plaćanje za zatvaranje međusobnih novčanih obaveza i potraživanja.
Zakon je objavljen u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 59/26 od 5. avgusta 2026. godine, a odredba iz člana 36. direktno se odnosi na poslovne subjekte koji imaju blokirane račune.
Šta znači nova zabrana?
Član 36. Zakona propisuje tri načina plaćanja: bezgotovinsko, gotovinsko i obračunsko.
Obračunsko plaćanje predstavlja namirenje međusobnih novčanih obaveza i potraživanja između imalaca bez neposredne upotrebe novca.
Međutim, stav 7. istog člana uvodi jasnu zabranu:
poslovni subjekt ne može obavljati obračunsko plaćanje ako mu je u trenutku plaćanja blokiran bilo koji tekući račun po osnovu naloga za prinudnu naplatu.
To znači da posljedica blokade više nije samo nemogućnost raspolaganja novcem preko blokiranog računa. Firma u takvoj situaciji ne može ni međusobne obaveze zatvarati obračunskim putem.
Na praktične posljedice nove odredbe ukazao je i izvršni direktor FEB-a Denis Zukić, koji je naveo da se zabrana odnosi na kompenzacije, cesije, asignacije i druge oblike obračunskog plaćanja.
Kompenzacija, cesija i asignacija više nisu opcija kod takve blokade
U praksi, kompenzacija se često koristi kada dvije kompanije istovremeno imaju međusobna dugovanja. Umjesto da novac kruži između njihovih računa, potraživanja se međusobno prebijaju.
Kod cesije se potraživanje ustupa drugom licu, dok se kod asignacije obaveza može izmirivati preko trećeg učesnika.
Novi zakon ove institute ne nabraja pojedinačno, već koristi širi pojam „obračunsko plaćanje“. Međutim, raniji Zakon o unutrašnjem platnom prometu izričito je kompenzaciju, cesiju, asignaciju, preuzimanje duga i druge oblike međusobnog namirenja svrstavao u obračunska plaćanja.
Zbog toga je suština nove odredbe jasna: firma koja ima tekući račun blokiran zbog prinudne naplate ne može zaobići posljedice blokade tako što će svoje obaveze zatvoriti kompenzacijom ili drugim oblikom obračunskog plaćanja.
Kazna za firmu do 10.000 KM
Nova zabrana nije samo formalna. Zakon predviđa i konkretne prekršajne sankcije.
Prema članu 62, poslovni subjekt koji izvrši obračunsko plaćanje suprotno zabrani iz člana 36. stav 7. može biti kažnjen novčanom kaznom od 5.000 do 10.000 KM.
Odgovorna osoba u poslovnom subjektu za isti prekršaj može biti kažnjena sa 1.000 do 1.500 KM.
To znači da posebnu pažnju moraju obratiti direktori, vlasnici kompanija, računovođe i finansijske službe, posebno prilikom ugovaranja načina zatvaranja međusobnih obaveza.
Nije svaka blokada isto što i prinudna naplata
Jedan detalj posebno je važan za pravilno tumačenje zakona.
Zabrana iz člana 36. stav 7. nije formulirana tako da se odnosi na apsolutno svaku situaciju u kojoj firma ima blokiran račun. Zakon je konkretno veže za slučaj kada je bilo koji tekući račun blokiran po osnovu naloga za prinudnu naplatu.
Zato je prilikom procjene da li se zabrana primjenjuje potrebno utvrditi zbog čega je račun blokiran.
Šta se promijenilo u odnosu na raniji propis?
Stupanjem na snagu novog Zakona o računima za plaćanje prestao je važiti dosadašnji Zakon o unutrašnjem platnom prometu FBiH.
Pružateljima platnih usluga ostavljen je rok od pet mjeseci da poslovanje usklade s novim propisima. Međutim, prema dostupnom tumačenju zakona, za zabranu obračunskog plaćanja iz člana 36. stav 7. nije predviđen poseban odgođeni početak primjene.
Za firme je zato najvažnije da prije zaključivanja kompenzacije, cesije, asignacije ili drugog aranžmana provjere status svojih tekućih računa.
Ako je račun u trenutku obračunskog plaćanja blokiran zbog naloga za prinudnu naplatu, takav način zatvaranja obaveza može predstavljati prekršaj za koji firmi prijeti kazna do 10.000 KM.