Osobe koje se javno deklarišu kao pripadnici ove populacije često su izloženi diskriminacijama, prozivkama, a nisu rijetki ni otvoreni fizički napadi. Kad govorimo o pravima LGBT osoba ona su na nezavidnom nivou, a da takvo stanje zahtijeva hitnu promjenu potvrđuje i posljednji napad u Sarajevu, kada su pripadnici Udruženja “Okvir” fizički i verbalno napadnuti od strane petnaestak osoba.
Napad se desio u blizini zgrade Predsjedništva BiH, a osobe koje su učestvovale u napadu, starosne dobi između 18 i 25 godina, pratile su akitvistkinje i aktiviste udruženja Okvir i fizički ih napali, dobacivajući seksističke, ksenofobne i homofobne komentare, uz nanošenje fizičkih povreda: „Ubij pedere!“ i „Pola stranci, pola pederi!“.
Podsjetimo da je tada Udruženje Okvir o ovom napadu odmah obavijestilo policiju, kao i Amnesty International, Savjet Evrope, OHR i OSCE, a iz Udruženja “Okvir” istakli su da javna šutnja neće nikoga zaštititi, te podsjećaju vlasti da trebaju aktivno da se zalažu za poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ovaj napad je još jedan u nizu napada čiji je motiv zločin iz mržnje prema LGBT osobama u BiH, a podsjetimo da se u decembru 2012. godine desio napad počinjen iz mržnje u Mostaru.
Podsjetimo se i na čuvenu “gay šetnju” iz Banjaluke koja se desila u oktobru 2011. godine. Tada su dvojica mladića držeći se za ruke prošetala Banjalukom i sve je to zabilježeno kamerom, a video je osvanuo na servisu YouTube. Komentari na ispod snimka i na portalima širom BiH bili su zaista poražavajući za LGBT zajednicu, a svi ovi događaji pokazuju na kojem je stepenu nivo homofobije u BiH.
Lejla Huremović, koordinatorica Programa u Sarajevskom otvorenom centru rekla je da, iako postoji kakav-takav pravni okvir koji štiti LGBT osobe, svakodnevica je drugačija i ove osobe se svaki dan susreću sa stigmatizacijom, psihičkim i fizičkim nasiljem, te raznim posrednim i neposrednim diskiminatornim praksama.
Kada je riječ o napadu na aktiviste izUdruženja Okvir Huremovićeva kaže da on precizno oslikava situaciju u BiH u kojoj je homofobija na zabrinjavajuće visokom nivou.
“Nadamo se da će institucije koje trebaju reagovati brzo procesuirati napadače. Ovakvi napadi nam govore da su pojedinci/ke proizvodi kulture u kojoj živimo, a kojoj je mržnja i strah od svih drugačijih i različitih osnovna pokretačka energija. Pojedinci/ke su zaraženi homofobijom, a na društvenim političkim elitama i svima ostalima, na svim nivoima djelovanjima, jeste da obezbijede sistem koji će razgraditi postojeće stavove koji su puni mržnje prema LGBT osobama”, kazala je Huremovićeva za BUKU.
Dodaje da iskustvo Sarajevskog otvorenog centra pokazuje da su pomaci mogući uz veliki trud.
“Naša saradnja u zadnju godinu dana sa MUP-om Kantona Sarajevu je na zavidnom nivou, kao i sa još nekim državnim institucijama. Međutim, neke državne institucije, kao što je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, bi trebale da se mnogo više aktiviraju na zaštiti i promocanju prava LGBT osoba. Mi ćemo se i dalje truditi i raditi da bi se ovo stanje promijenilo u bh. društvu”, ističe naša sagovornica i dodaje da samo znanje, obavještavanje i samoosvješćivanje mogu polako pomjerati stavove javnog mnijenja. Iz Sarajevskog otvorenog centra napominju da je neophodno početi još u osnovnoj školi djecu učiti kako medicinska, psihološka i druge struke tretiraju homoseksualnost.
Naš sagovornik koji nas je zamolio da bude anoniman zbog svoje sigurnosti rekao je da je položaj LGBT osoba u BiH bolji nego u Ugandi, gdje je homoseksualnost zločin koji se kažnjava smrtnom kaznom, ali lošiji od Albanije, gdje se, iako ima dosta problema, albanska LGBT zajednica ipak uspješno bori za svoju vidljivost već nekoliko godina.
“Teško je dati neku generalnu sliku stanja u BiH, ali je situacija naravno teška. Teško je kad po cijeli dan slušaš da si nenormalan, kada svi imaju za pravo da javno diskutiju da li bi oni tebi dozvolili ono ili ovo i kad naravno postoji opšta hajka na članove zajednice, gdje je dovoljno da se za nekoga samo posumnja da je peder ili lezbejka pa da ga/je premlate. Sa druge strane BiH je vrlo nefer društvo prema većini pojedinaca i pojedinki. To je mjesto gdje je OK da se jedan ministar neformalno zove čifut jer je, Bože moj, Židov, gdje je potpuno OK da se nalazite u pogrešnom entitetu iako ste u svojoj zemlji, gdje je ‘činjenica’ da Romi smrde i gdje žene u javnom prostoru govore da imaju ‘sasvim dovoljno’ prava i pozivaju na stigmatizaciju onih koje žele veću ravnopravnost. U takvoj situaciji tortura koju proživljavaju članovi LGBT zajednice je samo još jedna muka”, kaže on.
NAJVEĆI PROBLEM JE NASILJE
Kao najveći problem LGBT populacije navodi nasilje i napominje da je teško odrediti jedan krucijalni problem, ali je prilično teško razgovarati o bilo čemu drugom kada država ne mari puno za sigurnost svojih građana, dok se nasilje događa svaki dan. A podsjetio je da građanke i građani – LGBT osobe isto tako plaćaju svoje poreze i finansiraju policiju kao i bilo ko drugi.
Kada je riječ o rekacijama ljudi iz bliže, ali i daljnje okoline na činjenicu da neko pripada LGBT populaciji, naš sagovornika kaže da su njegova iskustva više pozitivna nego negativna.
“Ja nisam osoba koja će se svima predstavljati kao gej, ali ni ne krijem svoj privatni život previše. Mislim da sam prilično otvoren prema ljudima i iz svoje dalje okoline. I moje iskustvo je da ljudi obično reaguju pozitivno. Povremeno se zalete sa onim glupim pitanjima koja ne bi postavljali svojim strejt poznanicima, ali obično imam toleranciju za to. Znam da im je sve ovo novo. Jedino me nervira kada krenu iz prve da mi objašnjavaju šta bi oni „njima“, što valjda znači meni, dozvolili, a šta ne. To je u principu smiješno, jer se stiče utisak da sam trebao da se konsultujem sa njima prije nego što ću se roditi, čisto da uskladimo stavove . Ali kao što rekoh, svjestan sam da se ne susreću puno i da neko mora imati razumijevanja prvi”, kaže nam sagovornik u izjavi za portal BUKA.
Kada je riječ o posljedicama “izlaska iz ormara” on kaže da su one različite.
“Moji roditelji, moja sestra, ja svi se nosimo drugačije sa time. Najgore je kad ljudi i dalje misle da su zbog nečega krivi i da treba da se izvinjavaju. Ja ne mislim tako i pokušavam da živim svoj život bez previše razmišljanja šta se mom komšiluku sviđa ili ne sviđa u vezi mene. Pokušavam da se fokusiram na svoju porodicu i svoje prijatelje. Ali to nije uvijek lako, jer uvijek vas prati ta mala šansa da će baš danas nekoj budali da se smrkne i da rješava svoje frustracije na vama. Ipak na kraju dana ne odlučuju nasilnici kako ćete vi da se postavite i kako će se iz konflikta izaći”, kaže on.
Dodaje da LGBT osobe ćute o svom životu jer im okolina kaže da treba da ćute. Kaže da je lako pričati da nema LGBT osoba kada se svakodnevno vrši pritisak na pojedince/pojedinke da se ne autuju. Međutim, ističe da dolazi generacija novih mladih ljudi koji su “drski i bijesni i kojima je muka od ovog opšteg fašizma u drušvu. I tim mladima je prvo seksualno manje bitno, a druge mislim da su svjesni šire slike u presjecanjima diskriminacije na bazi roda/seksualnosti/klase/vjere/nacije i od njih očekujem neke drugačije politike”.
Kada je riječ o mogućnosti poboljšanja položaja LGBT populacije u bh društvu naš sagovornik nam kaže da za početak treba raditi veći pritisak na državu da bolje štiti svoje građane.
“Ako je država tu da nam munjevitom brzinom naplati poreze, mislim da je fer tražiti da se pojavi i kad treba zaustaviti nasilje. Mene ne brine to što Rajko Vasić, na primjer misli da je smiješan kada kaže da nije bio peder i krio se na položaju te kuvao kafe, ja očekujem od države da lupi Rajka Vasića po džepu kada to kaže. Jer da je slučajno umjesto peder rekao Hrvat, već bi se tu digli i RAK i političke stranke i svi ini. Jer ljudi imaju pravo da budu kakvi god žele, pa time i zatucani i seljačine, ali do države je da ne dozvoli da u svojoj zatucanosti vrijeđaju druge”, kaže naš sagovornik.
Na kraju ističe da je užasnut i razočaran viješću da su aktivisti Udruženja Okvir napadnuti i isriče da ovo nije prvi napad i da su se slični napadi desili prethodno u Banjaluci i drugim gradovima BiH.
“Članovi Udruženja OKVIR su bili dovoljno hrabri da izađu u javnost i ja ih podržavam u tome. Žao mi je što su doživjeli/e upravo to da se nekim budalama smrkne i da na njima izbacuju svoje frustracije. Kao što sam rekao, ovaj napad govori dosta o društvu, ali je sve do prije svega države da se obračuna sa nasilnicima. Koliko sam pročitao napadači su bili dovoljno pametni da uzvikuju parolu jedne desničarske organizacije. Na državi je da se sada lijepo obračuna sa njima i u Sarajevu i u Banjaluci”, kaže nam naš sagovornik.
Predrag Raosavljević, pomoćnik ombudsmena i šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH kaže da iako su u BiH dekriminalizovani istpolni seksualni odnosi, a svi oblici diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije izričito zabranjeni zakonom, LGBT osobe se ipak svakodnevno susreću sa stereotipima i predrasudama.
Predrag Raosavljević
“Diskriminatorski tretman ove populacije ogleda se u govoru mržnje na internet portalima, verbalnim napadima na javnim mjestima, ometanju prilikom okupljanja i prijetnjama. Priznavanje prava pripadnika LGBT populacije zavisi od otvorenosti i spremnosti društvene većine da toleriše različitost i od političke volje državnih institucija i funkcionera da uspostave efikasne mehanizme zaštite u slučaju kršenja prava”, istakao je Raosavljević za BUKU.
Dodaje da se u poređenju sa ostalim ugroženim kategorijama građana, pripadnici LGBT populacije vrlo rijetko odlučuju za pokretanje postupka pred Institucijom ombudsmena, što je vjerovatno rezultat straha zbog osude okoline i tradicionalne netrpeljivosti društva i prema ovoj kategoriji građana kao i jakog uticaja vjerskih organizacija.
“Jedna od ključnih aktivnosti Institucije ombudsmena usmjerena je na podizanje svijesti građana o njihovim pravima i o postojanju mehanizama i institucija koje staju u njihovu zaštitu kada su ugroženi na bilo koji način. Prema saznanjima Institucije ombudsmena, nije bilo slučajeva diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije koji su dobili sudski epilog. Institucija ombudsmena je u toku 2012. godine registrovala ukupno 13 žalbi na diskriminaciju po osnovu društvenog položaja, pola, i seksualne orijentacije, od čega su dva predmeta otvorena po službenoj dužnosti”, istakao je Raosavljević.
Ističe da je u 2011. godini Institucija ombudsmena imala tri predmeta ove kategorije od čega su dva otvorena po službenoj dužnosti, a u 2010. godini registrovan je bio samo jedan predmet. Raosavljević ističe da Institucija ombudsmena izdaje preporuke organima javne vlasti da preduzmu neophodne mjere kako bi se otklonila povreda prava ili povreda ravnopravnog tretmana, te prati njihovo provođenje.
“Najveći problem kao i kod drugih vidova diskriminacije je spremnost društva da odbaci stereotipe i predrasude i da bude tolerantnije prema pojavama koje nisu u skladu sa stavovima većine, ali upravo u tome se ogleda nivo dosegnute kulture ljudskih prava”, kaže Raosavljević.
Kada je riječ o napadu na aktiviste Udruženja Okvir Raosavljević podsjeća da su Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i međunarodnim konvencijama koje se direktno primjenjuju u domaćem pravnom sistemu, svakome garantovana sloboda okupljanja i sloboda izražavanja, a državni organi zaduženi za održavanje reda imaju prvenstvenu obavezu da reaguju u ovakvim situacijama, a sudovi imaju mogućnost izricanja težih kazni za krivična djela počinjena iz mržnje.
Svi naši sagovornici se slažu da je položaj LGBT osoba jako težak i da se pripadnici ove populacije svakim danom nose sa teškoćama. Nažalost, izlazak na ulice za ove osobe je ujedno i rizik da budu napadnuti. Ovo je problem društava u cjelini, pojedinaca, ali i kolektiva koji ne prihvataju druge i drugačije, a sve insititucije sistema se moraju uključiti u suzbijanje diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Na kraju ne smijemo zaboraviti da je zakon propisao kazne za napadače, samo je potrebno zakon provoditi.
Vezani tekstovi:
Napad na LGBTIQA aktivistkinje i aktiviste udruženja Okvir
Roman Kuhar: LGBT aktivizam je uporan i živ
Buka arhiva