,,To traktoristo, doći će vrijeme kad će te ovaj narod pljuvati u lice. Tvoj kabadahijski stil je sve što možes da ponudiš,.“
Dakle, ovo je bukvalno prvi komentar na koji sam naletio na netu. Mogao sam postaviti bilo koji drugi. Svi su više ili manje isti. Dodiku će jednom ,,dogoriti svijeća“ , ,,jednom će zavladati pravda“, a on će biti kažnjen za sva (zlo)djela…
I upravo je to najveća greška. Neće se Miloradu Dodiku dogoditi ništa. Neće on sam sebe u jednom trenutku ,,kazniti“ ili šta god. U tome leži bit aktivizma i, na kraju, bit Tebe kao aktiviste.
Aktivisti nisu kojekakvi veseli mahači zastavicama koji u ekstremno tolerantnoj šetnjici, gurajući kolica sa svojim potomstvom, sebe legitimišu kao osviještena bića. Ne. Ti si aktivista. Ti koji čitaš ovo, slažeš se sa svakom (skoro svakom rječju) i sjediš kod kuće, bjesomučno udarajući lajkove po kojekakvim statusima.
Pogledajmo realnosti u oči. Milorad Dodik nije na vlasti zbog tvojih lajkova-dislajkova. Milorad Dodik, zajedno sa građevinskom mafijom i polupismenim-nezajažljivim savjetnicima, ne vlada ovom prćijom zato što si Ti ogorčen ili veseo. Da se razumijemo, Milorad Dodik se kreće mnogo više od Tebe. Zasta, više hoda od Tebe. Naravno da koristi više i helikoptere, avione i Mercedese, ali je, svejedno, aktivniji od Tebe.
Stoga, kad pomisliš kako bi bilo dobro završiti sa ovom lokal-tiranijom seoskog šerifa, prvo što treba da uradiš jeste da ustaneš. Prošetaj do prvog parka, ili ostatka parka… Tu su Tvoji prijatelji, koji se ,,bune“, ,,protestvuju“, ,,reaguju“, ,,viču“… Vidjećeš da dijele gotovo identično mišljenje sa Tobom. Urbicid, bahatost, seljakluk, krkanluk, nepotizam, neobrazovanost…i brdo ostalih ,,izama“ su vam zajednički neprijatelji.
Pitanje je trenutka kad ćeš izaći iz memljivog stana i početi glasno svijetu oko sebe govoriti -Dodik je lokalni tiranin, pod čijom kapom građevinska mafija betonira Banjaluku, čovjek koji tjera novinare iz palate koja je i de jure postala njegova… A, taj trenutak je jako bitan. Više ne važi ona – što prije, to bolje. Ovo je pitanje dana, bukvalno. Ako Tebe ne bude, a Tvoja pojava je nešto najmanje što možeš učiniti, ode mast (opet) u propast, neće biti kazne za SNSD-zulum. Neće se desiti ništa bitno. Ostaće sve na trivijalnoj šetnji Tvojih poznanika, onih sa kojima se slažeš, ali Te mrzi obuti patike i izaći van.
Ti nam trebaš! I nije ovo neki motivacioni tekst. Upamet se! Vidi šta radiš, od čega živiš, šta rade Tvoji prijatelji, roditelji? Zapitaj se kad si posljednji put tek tako otišao u inostranstvo, jer Ti se može? Ma, zapitaj se živiš li život dostojan čovjeka????
Ovih dana su se vrata lokalne istorije, poput kakvog vremenskog portala, otškrinula. Možemo promijeniti sadašnjost ove prćije u narednih desetak dana. Ti nam zaista trebaš. Jer to je Tvoja budućnost, budućnost Tvoje i komšijske djece, to je fundamentalna stvar, stvar kad treba da Te prestane biti sram što si Banjalučanin, student, vječni nezaposleni član biroa, navijač, lokalni radnik na crno…
Sve ono što su Ti pričali o ,,veeelikim promjenama“ sabijeno je u narednih desetak dana.
I Nezavisne su shvatile
I nije to više ,,Picin park“, nije to više ,,Zgradoljub“, nije to više tjeranje novinara poput kerova sa radnog mjesta. Osvrni se.
I ,,Nezavisne“ su shvatile! Oko Tebe se nešto dešava. Osjećaš to. Možeš nanjušiti u vazduhu, vlagom zasićenom. Nije ambrozija! Imenuj to kako hoćeš. Karneval, provod, žurka, protest, promjene, demonstracije…kako god, samo da Te motiviše.
I poslije Dodika će doći neko drugi – možda bolji, možda lošiji, nema veze, to je normalan demokratski proces, od Hamurabija do Tebe. Na Tebi je da ugradiš svoju ciglu u dijalektiku svijeta. Možda Ti se čini prejako, preveliko, boldovano…ali zar nisu sve svjetske revolucije počele efemerno, štaviše, infantilno. Nekad je to bilo prosipanje čaja, nekada, žena u autobusu, nekada, carska previranja i nervozni mornar na Aurori…E, tu stupaš na scenu Ti. Dio si svijeta i svjetskih procesa.
A, Tvoje prisustvo stvara razliku između floskule – Gotov je i dječije igre klikerima.
I vidiš ih, već jednu sedmicu, njih par hiljada, kako bubnjaju ispod Tvog prozora…za park, za pravdu, za svoju djecu…ma, nije bitno…ne žele ljudi nepravdu da im smrdi u životu. Bune se i protestvuju. Jedino Te treba biti sramota što nisi od prvog dana sa svojom braćom. Ali, oprošteno Ti je. Možeš odmah u tim. Trebaš nam!
Obuj se i izađi već jednom! Ovo je Tvoja revolucija, Tvoj grad, tvoj svijet. Tebi ovo treba.
A, poslije ćemo taj ,,vajni novi svijet“ ljuljati…samo da ga porodiš.
Vidi, preko 40 000 ljudi je nešto lajkalo, klikalo, podržalo. Oni imaju porodice. Te porodice uvijek imaju nekoga ko je dovoljno svjestan da obuje patike, pa makar i na dan izbora, ode onako potiho i…i kazni vlast koja unižava ljude. Taj je pobjednik, bez obzira što je njegova opcija dosadno gubila do sada. Do sada. Ali red je da Ti izaćeš! Nema potrebe da divljamo, čerečimo i animalno glumimo pridošlice demokratije. Ne zaboravi, ovaj izraubovani izraz -demokratija, pretvoren u politički sistem, na našem je poluostrvu nastao. Poštuj to.
I zato hodaj, hodaj i protestvuj do oktobra, ako treba. A u oktobru, u par sekundi, jednim krugom na glasačkom listiću, reći ćeš – Gotov je.
U protivnom, džaba Ti pišem početno slovo sa velikim ,,T“.
Jedno jutro, probudio se čovjek i vidio kako mu ispod prozora uništavaju park, dio života, uspomena i identiteta. Već naredno jutro možeš biti Ti probuđen zvukom Milinog bagera i testere. Onda će stvarno biti kasno.
Vezani tekstovi:
Sa banjalučkih protesta: A, gdje ću se ja igrati?
Može li pica doći glave gradonačelniku?
Dragi Dragoljube, molim vas, ne gradite zgrade!