Da Vlada RS riješava probleme tek pod prijetnjom protesta potvrđuje i slučaj sa radnicima banjalučke Fabrike alatnih mašina “Jelšingrad”. Naime, radnici su početkom ove sedmice zatražili hitan sastanak sa resornim ministrom ili premijerom Srpske i rekli su da će, ako se oni ogluše na poziv, izaći na proteste. Vlada RS je mjesecima odugovlačila sa rješenjem problema u kojima se nalazi FAM “Jelšingrad”, ali kako bi zadržala sliku socijalne stabilnosti, pod prijetnjom protesta Željko Kovačević, ministar industrije, energetike i rudarstva, brzo je stigao noseći sa sobom mnoga obećanja.
“Ministar je došao i obećao nam je do sljedećeg petka potpisivanje sporazuma kojim će se pokrenuti rješavanje problema u kojima se nalazimo”, rekao je za BUKU Nedo Nikodinović, predstavnik bivših radnika FAM Jelšingrada.
Strpljenje radnika FAM-a juče je kulminiralo, pa su oni sjeli u prostorije preduzeća koje je dvije godine u stečaju, obećavajući da iz njega neće izaći dok im se ne obrati premijer Srpske Aleksandar Džombić. Premijer je prebacio slučaj na resornog ministra, koji je došao sa obećanjima.
Za cjelokupnu situciju u kojoj se nalaze radnici krive neodgovorno rukovodstvo koje se iz godine u godinu smjenjivalo uzimajući svoj dio kolača od nekadašnjeg velikog fabričkog giganta.
Nikodinović je rekao je da je svima jasno šta radnici hoće, a to je povezivanje radnog staža, da se riješe određeni sporovi koji su blokirali sredstava koja se ne mogu podijeliti radnicima u njihovim potraživanjima i pokretanje proizvodnje.
“Radnici su na ivici strpljenja i u opštem su haos, jer ne znaju šta i kako dalje. Smatramo da se neko oglušuje na naše probleme i zbog toga se radnici ljute. Ukoliko se to oglušivanje nastavi moraćemo zatražiti neke radikalnije mjere koje mogu da izazovu neželjene posljedice”, rekao je za BUKU Nikodinović.
Radnici su tražili sastanak i sa Petrom Đokićem ministrom rada i boračko-invalidske zaštite RS, jer u kolektivu FAM Jelšingarad ima 800 boraca koji su sad bez posla i neizvjesne budućnosti.
“Agonija stečaja u kojoj se nalazimo traje već dvije godine. Mi smo strpljivo čekali i nismo se bunili, ali smatramo da se u tom periodu moglo nešto riješiti. Naše razumijevanje prema stečajnom upravniku i Vladi RS je potvrđeno, ali mi ne možemo više čekati. Ova situacija nam postaje sumnjiva i mislimo da ne bi trebali više da budemo u neizvjesnosti i tražimo da se taj čvor raspetlja nakon čega bi trebali znati načemu smo”, napomenuo je Nikodinović.
Objasnio je da su radnici protekle dvije godine bili na birou i da su zbog svojih godina bez mogućnosti zaposlenja.
“Raniji partneri nam potvrđuju da postoji potreba za poslom koji je nama onemogućen da radimo. Jelšingrad ima svoje ime i brend i mogao bi da se vrati na poziciju koju je nekad imao, samo je potrebno da rukovodioci imaju jasnu viziju toga”, objasnio je Nikodinović i dodao je da je do nedavno bio optimista, jer je smatrao da će se nešto pokrenuti, međutim vrijeme koje prolazi pokazuje da se ništa ne dešava i da on sve više gubi nadu u poboljšanje situacije.
“Jelšingrad je poslije rata opet bio zaživio, ali je pogrešnim rukovođenem doveden u situaciju u kojoj se sad nalazi. U poslijeratnom periodu smjenjivali su se direktori, ali ni jedan nije imao jasnu viziju budućnosti Jelšingrada i na kraju se došlo do stečaja ovog preduzeća. Vlada RS je mogla da odigra bolje, a ne da čekaju ovako dugo sa rješavanjem ovog pitanja, jer su znali kakvo je stanje kod nas. Nije nam jasno zašto se to nije uradilo, jer poslije kupovine Jelšingrada od strane Vlade RS imali smo utisak da će doći do nekog poboljšanja”, objasnio je on.
Pitaju i šta je s najavama resornog ministra Željke Kovačvića o pokretanju proizvodnje, od koje nije bilo ništa.
Imovinu “Jelšingrada “ u stečaju, koja je bila procijenjena na 24 miliona KM, Vlada RS-a kupila je 14. oktobra prošle godine za trećinu iznosa, ali do danas nije ušla u posjed zbog neriješenih problema s hipotekom. Radnicima su duguju plate, a neuplaćeni doprinosi prepreka su jednom broju njih da regulišu pravo na penziju. Radnici tvrde da štrajk glađu ne bi dao efekte, jer oni, kako kažu, već gladuju.
Ovaj kolektiv je dočekao ministra, sad samo trebaju dočekati ispunjavanje obećanja, a to je nešto sa čim se Vlada RS ne može baš pohvaliti.