Društvena netolerancija predisponira ljude da usvoje predrasude,
negativne procjene ili negativne emocionalne reakcije prema pojedincima s
drugačijim političkim, vjerskim, seksualnim, kulturnim ili etničkim
pozadinama. Predrasude su, pak, povezane sa sklonostima prema
diskriminiranju pripadnika drugih skupina.
Međutim, jedno novo istraživanje mladih sudionika u Finskoj, koje je trajalo 15 godina i objavljeno je u časopisu Brain and Behavior,
pokazalo je da razina obrazovanja, kognitivni potencijal i kognitivni
učinak nisu nužno povezani s društvenom netolerancijom, odnosno s
netolerancijom prema različitim stavovima, životnim stilovima, kulturama
ili vrijednostima drugih. Ono je otkrilo da na netoleranciju mogu
utjecati i kognitivni stilovi.
Neka istraživanja provedena na blizancima sugerirala su čak da
genetski čimbenici mogu igrati značajnu ulogu u razvoju društvene
netolerancije.
Ranija istraživanja povezala su niže kognitivne sposobnosti i predrasude
Brojna ranija istraživanja pokazala su da postoje određeni psihološki
čimbenici koji se mogu povezati s društvenom netolerancijom. Među
ostalim, utvrđeno je da na nju značajno utječu (poticajno ili
nepoticajno) ideologije roditelja, doživljavanje prijetnje, sklonost
tjeskobi, vjerska uvjerenja i osobine ličnosti kao što su ugodnost,
otvorenost prema iskustvima i određeni aspekti moralnog razvoja.
Studije su također utvrdile da se netolerancija može povezati sa slabijim kognitivnim sposobnostima i obrazovnim postignućima.
Kako u istraživanju za doktorsku disertaciju “Povezanost osobina
ličnosti i kognitivnih sposobnosti sa sklonošću prema predrasudama prema
različitim društvenim skupinama”, provedenom u hrvatskim srednjim
školama, navodi Jelena Matić Bojić iz Instituta za društvena
istraživanja u Zagrebu, hipoteze o povezanosti kognitivnih sposobnosti i
predrasuda temelje se na ideji da se negativni stereotipi o osobama ili
skupinama aktiviraju automatski, no da ih se ulaganjem kognitivnih
resursa može odbaciti.
Postoje istraživanja
koja potvrđuju tu hipotezu i pokazuju da će osobe viših kognitivnih
sposobnosti biti sklonije i uspješnije u provođenju kontrolirane obrade,
tijekom koje će, primjerice, zauzimanjem perspektive druge osobe i
promatranjem više aspekata pojedinca i situacije spriječiti ispoljavanje
automatskog negativnog stereotipa u vidu djelovanja u skladu s
predrasudama i diskriminacijom.
Jedno od takvih je i ono koje je provela Matić Bojić.
Istraživanja također pokazuju da bi osobe nižih kognitivnih
sposobnosti, zabrinute da bi vanjske skupine mogle prouzrokovati
dezintegraciju društvenih moralnih standarda i tradicije, mogle biti
sklone priključiti se ideologijama koje teže održanju statusa quo u
društvu i pružaju psihološku stabilnost, osjećaj kontrole i reda.
Finska studija nije našla vezu kognitivnih sposobnosti, ali jest kognitivnih stilova
Autori finske studije u uvodu su priznali kako postoje dokazi da
niska obrazovna razina, niske kognitivne sposobnosti i određeni
kognitivni stilovi mogu djelovati kao faktori koji utječu na razvoj
društvene netolerancije i predrasuda. No pritom su napomenuli da su
brojna ranija istraživanja imala određenih ograničenja.
“Dokazi su, međutim, ograničeni relativno malim uzorcima,
zanemarivanjem utjecaja drugih varijabli i genetskih čimbenika te uskim
fokusom na jednu vrstu predrasuda”, ističu autori u uvodu rada.
Ovi nedostaci bili su im poticaj da provedu svoje istraživanje u
kojem je naglasak bio na traženju povezanosti kognitivnih stilova i
netolerancije. Ono je pokazalo da razina obrazovanja, neracionalno
razmišljanje (vjerovanje u stvari kao što su šesto čulo, ekstrasenzorna
percepcija, telepatija ili čuda), kognitivni potencijal i kognitivni
učinak u njihovom uzorku nisu bili povezani s društvenom netolerancijom,
odnosno netolerancijom prema različitim stavovima, životnim stilovima,
kulturama ili vrijednostima drugih.
S druge strane, otkrili su da je društvena netolerancija bila
povezana s kognitivnim stilovima kao što su niska fleksibilnost
(sposobnost prilagodbe ponašanja neočekivanim promjenama situacija ili
okolnosti), visoka ustrajnost (sklonost ponavljanju određenog ponašanja
usprkos promjenama u okolnostima), velika distraktivnost (sklonost
prekidima u nastojanjima uzrokovanim irelevantnim podražajima) i niska
upornost (sklonost nastavljanju rada na ostvarivanju ciljeva unatoč
privremenim neuspjesima).
Kako je uređena studija
Sudionici studije bili su ljudi rođeni između 1962. i 1977. godine, a
prve procjene odradili su 1980., kada su imali između 3 i 18 godina.
Posljednje procjene prikupljene su 2012., kada su sudionici imali između
35 i 50 godina. Ukupan broj sudionika bio je 3596 i svi su bili etnički
Finci.
Sudionici su dovršili procjene društvene netolerancije 1997., 2001. i
2012., kognitivnih stilova 1997., koji su uključivali distraktivnost,
fleksibilnost, postojanost, upornost i neracionalno razmišljanje,
kognitivnog učinka 2011., socioekonomskih čimbenika sudionikovih
roditelja 1980., a vlastitih socioekonomskih čimbenika 2011. godine.
Znanstvenici su također napravili procjene kognitivnog potencijala sudionika na temelju dostupnih genetskih podataka.
Autori su društvenu netoleranciju procjenjivali tzv. Skalom socijalne
netolerancije inventara temperamenta i karaktera (TCI), koja uključuje 8
čestica. Za ilustraciju, TCI upitnici sadrže tvrdnje tipa: “Obično mogu
prihvatiti druge ljude onakvima kakvi jesu iako su vrlo drugačiji od
mene”; “Ljute me ljudi koji ne prihvaćaju moje mišljenje”; “Obično mi se
lako svide ljudi čije su vrijednosti vrlo različite od mojih”.
Na ova pitanja, odnosno tvrdnje, sudionici su odgovarali slaganjem
ili neslaganjem na ljestvici od 1 do 5 (1 = uopće se ne slažem; 5 =
potpuno se slažem).
Što ne predviđa netoleranciju?
Rezultati su pokazali da razina obiteljskog dohotka u djetinjstvu i
razina obrazovanja sudionika i njihovih roditelja u djetinjstvu nisu
bili povezani s društvenom netolerancijom.
Također nisu našli povezanost između kognitivnog potencijala ili uspješnosti na kognitivnim testovima i društvene netolerancije.
Ipak, sudionici s visokim prihodima u odrasloj dobi imali su malo nižu prosječnu razinu netolerancije.
“Što se tiče praktičnih implikacija, naša studija sugerira da samo
podizanje obrazovne razine ili pružanje kognitivnog treninga možda nisu
najučinkovitiji načini za smanjenje društvene netolerancije u zapadnim
zemljama kao što je Finska”, napisali su autori.
“Naša otkrića provizorno sugeriraju da bi posvećivanje određenim
kognitivnim stilovima (odnosno kako pojedinac obrađuje stečeno znanje)
učinkovitije umanjilo društvenu netoleranciju ako pretpostavimo da možda
postoje neki uzročno-posljedični odnosi između kognitivnih stilova i
društvene netolerancije”, komentirali su znanstvenici.
Drugim riječima, u uređenim zapadnim zemljama poput Finske, ako se
želi smanjiti netolerancija, imalo bi smisla ulagati u promjene
kognitivnih stilova. Tim prije što je na neke varijable, poput
naslijeđene inteligencije, teško utjecati.
U drugim kulturama može biti drugačije
Studija daje važan doprinos proučavanju psiholoških podloga socijalne
netolerancije. Međutim, važno je istaknuti da i ona ima određena
ograničenja.
Primjerice, dizajn studije nije omogućio donošenje nikakvih
uzročno-posljedičnih zaključaka o odnosima između netolerancije i raznih
čimbenika. Rezultati ukazuju samo na korelaciju.
Također treba uzeti u obzir da su autori neracionalno razmišljanje
definirali na takav način da nije nužno vezano uz religioznost u
uobičajenom smislu, već uz sklonost vjerovanju u nadnaravno u širem
smislu.
Nadalje, autori su netoleranciju definirali šire, ne kao predrasude prema drugim narodima, rasama ili etničkim skupinama.
Konačno, treba uzeti u obzir da su svi sudionici studije bili etnički
Finci, što znači da bi rezultati za neke druge kulture mogli biti
drugačiji. Među ostalim, poznato je da je finski obrazovni sustav jedan
od najboljih u svijetu i da je uređen tako da snažno nastoji smanjiti
jaz između najboljih i najlošijih učenika u sposobnostima i obrazovnim
ishodima.
To što nešto nije nađeno, ne znači da ne postoji
Denis Bratko, profesor na Odsjeku za psihologiju na FFZG-u, kaže da studija ima svoje vrijednosti i ograničenja.
“U ovoj studiji pozitivno je to što je otkrila određene veze između
kognitivnih stilova i netolerancije, koja je jedan od elemenata
predrasuda. To je svakako dobra stvar budući da se kognitivni stilovi u
mnogim istraživanjima nisu razmatrali u tom kontekstu”, kaže Bratko.
“Međutim, mislim da je važno izbjeći tvrdnje da one veze koje nisu
pronađene u ovom istraživanju uopće ne postoje. Drugim riječima, iz
rezultata studije ne bi trebalo zaključiti da ne postoje nikakve veze
između kognitivnih sposobnosti i netolerancije. Neke studije ne moraju
dati određeni nalaz iz brojnih metodoloških razloga. Istraživanja u
psihologiji su služena i često nemaju jednostavne, jednoznačne
zaključke. Na određenu stvar koja se istražuje može utjecati puno
parametara, svaki s većim ili manjim doprinosom”, kaže naš sugovornik.
“Primjerice, otvorenost za nova iskustva ima snažan utjecaj od -0.40
na predrasude u smislu da ih smanjuje. Povezanost kognitivnih
sposobnosti i netolerancije nije velika, no nije zanemariva, kreće se
oko +0.20 na skali od 0 do 1. Mislim također da u ovoj studiji nije
istražena tzv. kristalizirana inteligencija, već samo fluidna”, dodaje.
“Fluidna inteligencija uglavnom je određena brzinom i efikasnošću
procesiranja informacija u problemskim zadacima, dok je kristalizirana
njezina nadogradnja i očituje se u znanjima, vještinama i sposobnostima
koje osoba razvije tijekom života. Da su istraživane kristalizirane
kognitivne sposobnosti, vjerujem da bi povezanost s netolerancijom bila
veća”, pojasnio je Bratko.
Index