Balotellija, koji je cijelu karijeru u Italiji meta najružnijih
rasističkih uvreda, to je silno rastužilo, kao i sve normalne Talijane.
La Gazzetta dello Sport tim povodom citirala je dijelove knjige Demoni
autora Alessandra Alciata, u kojoj slavni nogometaš detaljno navodi
predrasude i uvrede koje ga zbog boje kože prate od najranijeg
djetinjstva do danas.
Nakon što je vidio spomenuti transparent, Balotelli je komentirao:
“Naravno, imao bih neusporedivo manje problema u životu da sam bijelac.
Ali ti problemi napravili su me jačom osobom, pri čemu sam imao veliku
podršku. Primam jako puno pisama od djece koja me smatraju primjerom
kako nikada ne treba spustiti glavu pred rasističkim napadima.”
Balotelli u spomenutoj knjizi ne bira riječi kada opisuje kako se
osjeća dok sluša i gleda kako ga u Italiji vrijeđaju. “U ovoj zemlji
često je odvratno biti crnac”, opisuje kako je teško biti građanin
Italije takve boje kože, te posebno crni talijanski nogometaš: “18
godina su mi zabijali vrata u lice, ne samo što se tiče zahtjeva za
talijanskim državljanstvom nego i prihvaćanja u društvu. U školi kada bi
nešto nestalo ili bilo ukradeno, uvijek sam bio prvi osumnjičenik. Ali
jedan događaj nikada neću zaboraviti i tada nisam mogao prestati
plakati: Jedva sam dočekao napraviti domaću zadaću, jer sam znao da će
me mama onda pustiti da odem igrati nogomet. Tako je i bilo, ali kada
sam došao na igralište, ostala djeca nisu mi dala da im se priključim.
Pitao sam ih zašto, a odgovor je bio: Zato, Mario, što si crn.”
To što je postao igrač velikog kluba i reprezentativac Italije nimalo
nije olakšalo njegov položaj, upravo suprotno: “2009. smatram godinom
kada sam odrastao, ali zbog dva jako ružna događaja vezana za nogomet.
Igrao sam za Inter derbi protiv Juventusa, čiji su mi navijači vikali:
Majmune, crnjo, vrati se u Afriku. Glasali su se majmunski kada bih
primio loptu. Dva mjeseca kasnije, sjedio sam za stolom u rimskom kafiću
s kolegama iz mlade reprezentacije Italije, kada su nam prišla dva tipa
na skuteru i počeli mi dobacivati: Crnjo, smrdljiva crnčugo, crno
govno. Zatim su usporili, prišli bliže našem stolu i gađali me bananama.
Promašili su, umjesto mene pogodili su konobaricu.”
Balotelli ističe da Italiju smatra svojom jedinom domovinom, za čiju
reprezentaciju mu je čast igrati, ali da i u dresu Italije mora gledati
transparente kao što je onaj s početka teksta te slušati ono što su mu
dobacivali kada je došao na prvo okupljanje sa seniorskom
reprezentacijom: “Bio je to moj prvi trening u Covercianu, kampu
Azzurra. Nažalost, pamtim ga po tome što su mi s ulice vikali: Nema
talijanskih crnčuga. Ti ljudi morali bi znati da je srednji vijek davno
završio.”