U intervjuu za Huffington Post on objašnjava, “Kao I pantomima, fotografija je nevjerovatan neverbalni medij …Pa ipak mi je omogućio da dočaram emocije i ispričam priču.” Balerine i baletani su savršeni protagonisti njegovih priča. Posmatraču se čini da svoje pokrete izvode bez imalo napora, dok oni zapravo izlažu svoje tijelo maksimalnom naporu. Ta gracioznost i elegancija je ono što nas očarava.
Robles radi sa plesačima iz American Ballet Theatre, Dance Theatre of Harlem, Ballet Concierto De Puerto Rico, Alvin Ailey American Dance Theatre, te drugima, a njihovi zamrznuti pokreti su zaista očaravajući, naročito u kombinaciji sa okruženjem. Mnogi portreti su nastali tokom jakih pljuskova, pri senzacionalnom osvjetljenju, sa dugim sjenkama u mračnim alejama, zalascima sunca, farovim automobila…
Kontrast koji baletni plesači prave sa urbanom pozadinom gradske verve i saobraćajnih gužvi je poruka koju je Robles želio poslati: “Da razbijem norme svakodnevnice, da razbijem monotoniju našeg načina života i prikažem svijet u kojem bismo se mogli kretati bez rigidnih pravila opnašanja. Da dočaram ideju bestežinskog lebdenja gradom.”
Special appearance by the legendary Bill Cunningham in the background.