Nakon pauze od gotovo sedam godina, Banjaluka je prošle subote ponovo bila domaćin regionalnog takmičenja u ritmičkoj gimnastici.
Organizator takmičenja bio je klub ritmičke gimnastike “Allegro” iz Banjaluke. “Nakon višegodišnje pauze tokom koje nismo organizovali takmičenja, sada je sazrelo vrijeme da ponovo počnemo. Važno nam je da ugostimo sve naše prijatelje kojima mi idemo na takmičenja, a to su klubovi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i drugih zemalja regije. Želimo da im pokažemo našu Banjaluku i našu organizaciju”, kaže Rene Starčević, trenerica i suosnivačica kluba “Allegro”.
U organizaciji takmičenja pomogli su im sponzori, prijatelji kluba, ali najviše roditelji djece koja treniraju u njihovom klubu. “Uspjeli smo zahvaljujući velikoj pomoći roditelja, koji su se dosta angažovali u klubu. Veliku zahvalnost dugujemo i našoj glavnoj sutkinji Dragani Terzić iz Beograda, koja je došla da nam pomogne, jer je veoma važna sudijska komisija i vođenje te sudijske komisije, tako da smo imali svesrdnu pomoć naših prijatelja”, kaže Rene.
PIONIRSKI POSAO
Klub “Allegro” postoji već deset godina i jedini je klub ritmičke gimnastike u Republici Srpskoj, pa iako je ritmička gimnastika postojala u Banjaluci i prije rata, može se reći da ovaj klub ima pionirsku ulogu.
“Taj nesretni rat uvijek moramo da spomenemo, jer bila je ritmička gimnastika u Banjaluci i prije devedesetih godina i jako su dobro kotirali u BiH, ali je onda uslijedila stanka zbog svih tih nesretnih događaja. Moja koleginica Snežana Bijelić, profesorica na Fakultetu fizičkog vaspitanja i sporta, i ja smo osnovale klub i počele ispočetka, korak po korak. Svake godine se popnemo za jednu stepenicu više, nekad idemo i iznad naših mogućnosti, ali uglavnom uspijevamo da kvalitetom i radom ostvarimo zapažene rezultate”, priča nam Rene.
Podrška institucija je minimalna, ali postoji, kaže ona. “Mi se borimo da i ovakvim događajima pokažemo šta je to što treba da se podrži i mislim da je sve više sluha i u Gradskoj upravi za ovaj sport i da se situacija polako popravlja.“
NE ZAOSTAJEMO ZA REGIJOM
Sve više djevojčica je zainteresovano za ritmičku gimnastiku i klub je sve brojniji, priča dalje Rene, objašnjavajući da je ritmička gimnastika spoj gimnastike i baleta, odnosno plesa i da zahtijeva gipkost i gracioznost, dok rad sa rekvizitima sadrži elemente akrobatike, pa je potrebna sposobnost snalaženja u prostoru.
“Djevojčice su veoma zainteresovane i, u odnosu na region, vidim da ni u čemu ne zaostajemo. Ono što je veoma važno za ovaj ovaj sport je svakodnevni višesatni rad i djevojčice koje kod nas treniraju su spremne da dolaze na treninge dva-tri sata dnevno, da postignu tu gracioznost, eleganciju i automatizam pokreta. Talenat je, naravno, ulaz i bilo bi dobro da je dijete talentovano, ali se radom postiže i nadoknađuje sve”, kaže Rene.
Govoreći o perspektivi gimnastičarki u našoj zemlji, Rene podsjeća da je ritmička gimnastika olimpijski sport, te da postoji Gimnastički savez Bosne i Hercegovine, a da će ubrzo i državno prvenstvo Bosne i Hercegovine. “Ako djevojke iz BiH uspiju da prođu određene kvalifikacije, one imaju otvoren put za evropska i svjetska prvenstva. To su ozbiljna takmičenja i to znači još više rada.“
Desetogodišnja Adriana Vranješ je na takmičenju u subotu osvojila zlatnu medalju za nastup sa loptom. Ritmičkom gimnastikom bavi se od svoje četvrte godine i do sada je učestvovala na mnogobrojnim takmičenjima u regiji i inostranstvu, sa kojih je donijela pregršt medalja.
“Volim da treniram, dnevno treniram po dva-tri sata, ali nije mi naporno, više volim ići na treninge nego u školu”, kaže Adriana. Na naše pitanje o njenim željama i ambicijama, kaže da bi voljela bi da postane najbolja ritmička gimnastičarka na svijetu. “Ako se budem trudila, to ću i postići”, kaže ona.
Foto: Adriana Vranješ
TRUD, RAD, POSVEĆENOST
Sa Adrianinom mamom, Silvom Vranješ, razgovaramo o ulozi roditelja u sportskim uspjesima djece. “Kao i u svakom sportu, ako dijete želi da se bavi time i da se posveti, roditelj mora jako puno da se angažuje, od vožnje na treninge, praćenja trendova, pogotovo u ritmičkoj gimnastici, gdje su i kostimi jako bitni. Djeca treniraju po 2-3 sata dnevno, ako ne i više, tako da se mnoge obaveze moraju zapostaviti da bi dijete bilo uspješno, ali to je tako u svakom sportu.”
Ni finansijski izdaci nisu zanemarljivi, kaže Silva. “Ako djeca idu na takmičenja u inostranstvo, kotizacije, putovanja, smještaj i sve ostalo finansiraju roditelji.”
Priznaje da sve to nije ni malo lako, ali da se sve zaboravi kada roditelj vidi koliko je dijete srećno kada postigne uspjeh.
“Adriani je ritmička gimnastika odavno prestala biti hobi, to je definitivno ljubav, jer ona ima svakodnevne treninge čak i preko ljeta, bez obzira na raspust. Sve je jako ozbiljno, često idu na međunarodna takmičenja, djevojčice su bile u Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji, Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, i to je njima već ušlo u krv i one grizu dalje”, kaže Silva.
Kakve su perspektive ritmičkih gimnastičarki kod nas, to ćemo tek da vidimo, kaže Silva. “Mi smi jedini klub ritmičke gimnastike u Republici Srpskoj i kako će to dalje napredovati , mi ćemo biti pioniri pa ćemo vidjeti”.
Rene takođe ističe da je za uspjeh djeteta u bavljenju sportom izuzetno važna podrška roditelja. “Hvala roditeljima koji dovode djecu na treninge, jer to je i za njih velika žrtva. Godinama iz dana u dan ih dovode i čekaju i oni su zaista uporni i to se na kraju vidi i na rezultatima naše djece, koja na turnirima uglavnom osvajaju medalje”.
POTREBAN IM JE TEPIH
U organizaciji turnira pomogle su im firme Coca Cola, Vitinka, Tikveš, Manja, Inter MCT, Birokip, Štamparija Point, BB Print, Didaco Shop, Kalkus peći, Centrum, Vivia, Exclusive Lingerie, Cvjećara Krin, kao i prijatelji turnira Grad BL i Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta.
Najveći problem predstavljao im je tepih, koji su morali posuditi od drugog kluba, iz druge države. “Tepih je jako skup, naše djevojčice treniraju na parketu, nemaju priliku da do takmičenja probaju na pravom tepihu, tako da nam je to najveći problem. Često smo tražili pomoć, ali do sada ga nismo uspjeli nabaviti”, kaže Silva.
“Tepih je jedini rekvizit koji nam je potreban da bismo mogli održati takmičenje na njemu. To je pod na kojem se održava takmičenje, on je skup zato što je od prirodnog vlakna i velikih je dimenzija, ali kad bismo imali pomoć da ga kupimo, mogli bismo organizovati i ozbiljnija takmičenja i malo češće”, kaže Rene Starčević, trener u klubu ritmičke gimnastike “Allegro”.