Legendarni američki filmski glumac Čarli Čaplin nije bio komunistički agent, kao što je vjerovao američki FBI, navodi se u povjerljivom dosijeu britanske obavještajne službe MI5 koji je objavljen, piše “Gardijan”.
FBI, u to vrijeme predvođen direktorom Edgarom Huverom, opisao je Čaplina kao “holivudskog salonskog komunistu” i zatražio od MI5 da prikupi informacije koji će mu omogućiti da protjera Čaplina, zvijezdu filmova “Posljednji diktator” i “Svejtla velegrada” iz SAD.
U dosijeu koji je danas objavio Nacionalni arhiv MI5 zaključuje: “Može biti da je Čaplin simpatizer komunista, ali na osnovu informacija pred nama nije riječ o nekom radikalnijem slučaju”.
MI5 se fokusirao na to da li Čaplin predstavlja opasnost za nacionalnu bezbjednost, dok su odlučujući faktori za FBI bile komunističke simpatije Čaplina.
Ser Pirsi Stilto, tadašnji šef MI5, rekao je da nema poudzanih osnova da se Čaplin smatra opasnim za bezbjednost.FBI, koji je formirao dosije od više od 2.000 stranica o Čaplinu, vjerovao je da je Čaplin rođen u Parizu, a ne u Londonu i da je njegovo pravo ime bilo Izrael Tornstajn.
MI5 je odbacio i ovu pretpostavku uz obrazloženje da nema dokaza da je Čaplinovo ime ili da je ikad bio Tornstajn, kao i tvrdnju da je rođen u Parizu.
Čaplina je bukvalno proganjao FBI, posebno nakon njegovog famoznog saopštenja tokom 1940-tih da postoji mnogo toga dobrog u komunizmu. “Možemo da iskoristimo dobro i odvojimo loše”, rekao je tada Čaplin.
Čaplin je uvijek odbacivao da je komunista, ali je odlučio da ne osporava odluku SAD da mu zabrani povratak u Ameriku 1953. godine i nastanio se u Švajcarskoj.
“Ja sam žrtva laži i podle propagande”, rekao je Čaplin, koji je umro u snu 1977. godine u Švajcarskoj u 88. godini.
Čaplin kao omiljeni skitnica
Lik jednog skitnice, lutalice džentlmenskog ponašanja kojeg je otjelovio Čarli Čaplin obilježio je eru nijemog filma, a autoru je osigurao mjesto u istoriji filma. Njegov rad u sferi filma može se opisati kao pionirski, a društveni angažman od kojeg Čaplin nikad nije bježao svjedoči o svestranoj ličnosti.
Čaplin je u svojim fimovima režiser, glumac, scenarista i kompozitor potvrđujući svojim djelom da je jedan od najvećih kreativaca iz sfere filmske industrije. Rođen je na današnji dan (16. aprila) davne 1889 . godine u Engleskoj gdje je i ostvario svoje prve glumačke uloge, a da ga je ta oblast toliko privlačila svjedoči i činjenica da se od nje nije odvajao sve do kraja svog života.
Iz Engleske sa jednom glumačkom trupom zaputio se u Holivud u potrazi za svojim mjestom na zvjezdanom nebu; mjesto među zvjezdama je pronašao, a Americi se zadržao sve do trentuka dok mu nije zabranjen ponovni dolazak.
U svojoj autobiografiji otkrio je da je lik skitnice, po kojem je ovaj filmaš najpoznatiji, nastao sasvim slučajno.
“Nisam imao pojma kakvu šminku da stavim. Nije mi se svidjela odjeća novinara (u Making a Living). Međutim, na putu do garderobe pomislio sam da obučem vrećaste hlače, velike cipele, štap i polucilindar. Htio sam da sve bude kontradiktorno: vrećaste hlače – uski kaput, mali šešir – velike cipele”, zapisao je Čaplin.
U Holivudu nastaju najznačajniji Čaplinovi filmovi, poput Parižanke, Zlatne groznice, Cirkus i mnogih drugih….
Iako je Čarli Čaplin jedan od najznačajnijih autora iz ere nijemog filma, njegov prvi zvučni film Veliki diktator u kojem se obračunava sa fašizmom nalazi se na listi najkontroverznijih filmova prošlog vijeka noseći sa sobom čin prkosa vremenu u kojem se čovječanstvo tada nalazilo. Čaplin u ovom filmu, koji je opisan kao hrabar čin s obzirom na vrijeme u kojem je nastao, utjelovljuje lik Adolfa Hitlera i jevrejskg brijača.
Zbog svog govora u ovom filmu u kojem se kritički odnosi pema nacizmu i tadašnjim strujanjima u javnom diskursu Amerike osigurao je sebi mnoge nesimpatije u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je izgradio filmsku karijeru.
Pored toga, nije krio svoje simatije prema komunističkim idejama, te u javnim nastupima ovaj oblik društvenog uređenja izjednačavao sa ljudskim napretkom, a neki njegovi filmovi i prije Velikog diktatora imali su u sebi ugrađene otvorene političe ideje koje su naginjale na lijevo. Sve je to osiguralo bazu da ovaj filmski stvaralac postane sumnjiv lik koji je optužen da je simpatizer komunizma kad i nastup FBA kampanja protiv Čarli Čaplina koja je doprinijela da se ovaj velikan sedme umjetnosti vrati u Evropu.
Da ni tada nije napustio društveni angažman potvrđuje i film Kralj u Njujorku koji predstavlja satiru političkog progona i paranoje koji su ga prisilili da napusti Ameriku. Poslije ovog filma Čaplin više nije javno davao političke izjave, a kasnije je rekao da bi komičari i klauni trebali biti “iznad politike”.
Filmovi ovog stvaraoca nose poruku kako je smijeh jedini lijek za sve probleme s kojima se suočavaju, a Čaplina koji je i sam bio pred mnogim životim iskušenjima nije klonuo duhom uvijek zadržavajući ironiju i smijeh nad sudbinom.
Riječi koje savršeno opisuju Čarlija Čaplina na jednom mjestu je i on sam izjavio: “život je tragedija kad se gleda izbliza, a komedija kad se gleda iz širokog ugla”. Iz ovih riječi možemo naći optimizam koji će nam pomoći u teškim vremenima koje su usud ljudskog života.