Tada je izjavio da dijeli zabrinutost za “ranjenu Bosnu”. Kazao je i da mu je velika želja da ponovno izlaže u Turskoj. Nažalost, ova želja mu je ostala neispunjena.
Berber je tada rekao da redovno prati situaciju u rodnoj zemlji i pita se šta je, u konačnici njena sudbina.
“Promovirajući monografiju “Srebrenica” lani u Matici Hrvatskoj ja sam rekao da je meni žao da je Dejtonski sporazum u strukturi Bosne dozvolio stvaranje jedne etnarhije, dakle, jedne uvjetne države, da je Dejton razvio strukturu jedne homogene i funkcionalne države stvaranjem jedne pseudokneževine u srcu Bosne. Naravno, to je kasnije dovelo do problema. Dejton je promašena forma, a sada se vidi iskaz te promašenosti. On je jednostavno dao da etnonacionalističko pobjedi strukturu jedne moderne države. Ernst Bloch je govorio da čovjek mora biti okružen nadom, jednom utopijom nekog boljeg života”, kazao je tada Berber za agenciju Anadolija.
Upravo na spomenutim principima isticao je želju za stvaranjem boljeg života u Bosni, kao i bolje države u BiH. Ali, za sve njene građane, bez obzira na nacionalnost.
“Bosna je ostala jedna neostvarena utopija! I u ovoj sada formi, u kojoj se ona trza, a ja to gledam svaki dan putem bosanskih televizijskih postaja vidim to jedno kronično stanje. Ako bih mogao upotrijebiti jednu riječ, riječ je o agoničnom stanju, zapravo, političkoj agoniji Bosne i Hercegovine”, izjavio je Berber.
Srebrenica je moralni aksiom
U povodu 17. godišnjica genocida u Srebrenici, kojoj je ugledni umjetnik poklonio jedan od svojih najznačajnijih ciklusa, Berber je izjavio da sve više razmišlja o tom gradu.
“Srebrenica je poslala najuzvišeniji moralni aksiom. Ja sam rekao, citirajući jednu veliku misao Alberta Camusa, ako želite da krenete ka putu istine, putu slobode, izaberite mali grad koji se zove Bonavia, Srebrenica. Ako želite, dakle, da dođete do istine, istinske pravde… Srebrenica je za mene ostala uzvišeni moralni aksiom. Napravio sam nekoliko putopisnih zapisa o toj vrsti boli. To je prvi put da je jedan genocid, jedan veliki svjetski genocid, bio popraćen neviđenom medijskom pažnjom. Potvrdile su se riječi francuskog filozofa Jeana Baudrillarda da je, zapravo, nova informatička civilizacija dio jednog lažnog simulakruma”, ispričao je tada u jednom dahu Berber, te dodao:
“Jedino što je tu autenično je smrt! To je simulakrum novih medija gdje se stvarnost kreira putem vijesti. Ja sam sve to oblikovao u jednoj formi alegorije. Nad Srebrenicom, nad Bosnom, sam doveo dvojicu velikih antičkih junaka Dedala i Ikara. Oni prate stradanje bosanskog naroda i kasnije, u letu iz Sarajeva, preko Bjelašnice prema Ateni, šalju poruke svijetu o tom stradanju, toj uzvišenoj tragediji bosanskog naroda”.
Osmansko carstvo je utjecalo na povijest Bosne
Berber je u više navrata tokom intervjua spomenuo svoju izložbu u Istanbulu koja je u organizaciji Bošnjačkog instituta Adil-bega Zulfikarpašića održana u palači Dolmabahče u novembru 2004. godine.
“Velika mi je želja da izlažem u Turskoj. No, još nema nekih inicijativa o jednoj takvoj izložbi. Bili su pregovori, ali, nažalost, nisam to doveo do kraja. Volio bih svoju zbirku, svoje integralno djelo pokazati u Turskoj, sa najnovijim istraživanjima i svojim retrospektivama, kao što sam uradio u muzeju u Barceloni prije nekoliko godina. Jer, neosporno, jedna od moćnih sastavnica bosanske duhovnosti, jednog kontinuiteta bosanske kulture jeste kultura islamske civilizacije. Turska civilizacija, to jest Osmansko carstvo, je, kao kompleksna civilizacija, itekako utjecala na povijest Bosne, od arhitekture do duhovne antropologije”, konstatira Berber.