Članovi grupe “Laibach” su o svojoj sjevernokorejskoj avanturi nakon
povratka iz te najizoliranije zemlje progovorili za zapadne medije.
Njihove impresije su u priličnom kontrastu spram slike koja se na tom
istom Zapadu decenijama stvara o Sjevernoj Koreji.
Ivo Saliger u intervjuu za američki “Rolling Stone” tvrdi kako nema
te stvari u kojoj se mišljenje Zapada slaže s onim što se događa u toj
zemlji ‘koji svi vole mrziti’.
„Većina priča u kojima tabloidi pišu o Sjevernoj Koreji su potpuno
pogrešne. Ne jedu svoju djecu, ne bacaju ljude psima i ne gladuju jer
nema dovoljno hrane“, tvrdi član “Laibacha”, naglašavajući kako za 70.
godišnjicu oslobađanja od japanske okupacije nije bilo nikakve vojne
parade i da su jedino vidjeli kako ljudi zadovoljno plešu po ulicama i
parkovima Pjongjanga.
Nadalje govori da su u Sjevernoj Koreji i Amerikanci kao narod
dobrodošli i da ih tamo nitko ne mrzi, naglašavajući kako
Sjevernokorejci jako dobro znaju razliku između Amerikanaca i službene
politike SAD podvlačeći to riječima: „Ulazak u Sjevernu Koreju nije
uopšte tako kompliciran, dapače lakše je ući u Sjevernu Koreju nego u
SAD“. Tvrdi kako su ljudi koje su vidjeli na ulicama tih dana bili
pristojno obučeni i dobro raspoloženi, a ono što su članovi “Laibacha”
saznali jest da se narod te zemlje želi otvoriti svijetu, ali postepeno i
po svojim pravilima koja su znatno kompliciranija od, primjerice,
kineskih.
„Pivo možete piti slobodno po cijelom gradu, jer su popularne male
pivare i pivo im je odlično, pušiti možete u barovima i hotelima bez
bojazni da ćete platiti globu ili završiti u zatvoru, čak je i pušenje
marihuane dozvoljeno. Kada je to u pitanju Sjeverna Koreja je prilično
liberalna, to tamo nije kažnjivo. Pjongjang je u stvari najsigurniji
grad na svijetu, naravno ako vas puste da hodate slobodno“, tvrdi
Saliger. No s obzirom na to da su bili stranci, nije im bilo dozvoljeno
slobodno kretanje bez pratnje. Za njihov tim od 30 ljudi bilo je
zaduženo svega pet korejskih pratilaca, ali to nije bila uniformirana
pratnja, već više neka vrsta vodiča. No to je objasnio i kao logičnom
stvari jer zemlja ne želi biti kontaminirana lošim utjecajima Zapada.
„Oni uistinu žele živjeti svoju komunističku utopiju, tj.
„Komunistički Truman Show“, kako ga je nazvao Saliger. Članovi Laibacha
su, prema navodima novinara “Rolling Stonea”, skoro poželjeli tamo i da
ostanu.
Izvor