Više od dva mjeseca je prošlo od požara u fabrici „Bambi“ u Požarevcu u Srbiji, što je ponegdje dovelo do nestašice mnogima omiljenog „Plazma” keksa u prodavnicama.
Požar je smanjio proizvodne kapacitete, a iz fabrike kažu da će „učiniti sve da osposobe te proizvodne kapacitete da ‘Plazma’ keksa bude dovoljno na tržištu”.
Uz „Plazmu” su odrasle mnogobrojne generacije. Brend se pojavio krajem 60-ih godina zahvaljujući Petru Tutavcu, generalnom direktoru fabrike „Bambi”.
On je, poslije boravka i rada u Italiji, donio u Jugoslaviju recept i tehnologiju za proizvodnju popularnog keksa.
Od Plazmona do Hajnca
Istorija „Plazme” počinje 1902. godine, kada je Čezare Skoti u Milanu osnovao kompaniju „Sindacato italiano del Plasmnon”, koja je 1916. godine preimenovana u „Società del Plasmon”, čiji je vlasnik danas američka korporacija „Heinz”.
Skoti je bio jedan od najvećih trgovaca plazmonom, glavnim sastojkom popularnog keksa, koji je, u stvari, mliječni protein, albumin u prahu, i predstavlja jedan od najboljih izvora bjelančevina.
Skoti je želio da ovu sirovinu plasira u što više proizvoda, a ciljna grupa su mu bila djeca, trudnice i svi koji vode računa o svom zdravlju.
Početkom pedesetih godina 20. vijeka, u njegovoj fabrici radio je Petar Tutavac. Kada je Skoti 10 godina kasnije umro, fabriku je kupila američka korporacija, nakon čega je uslijedilo masovno otpuštanje radnika.
Među njima je bio i Tutavac, koji se vratio u rodni grad, sa namjerom da pokrene fabriku sličnu onoj u kojoj je radio u Italiji. Uskoro mu je Komunistička partija to i omogućila, napravljena je državna fabrika, a on je postavljen za glavnog rukovodioca.
Promijenjen italijanski recept
Tutavac je sa sobom iz Milana ponio znanje koje je primjenjivao radeći za Skotija, pa je riješio da originalni italijanski recept malo promijeni i napravi proizvod koji će biti sličan onom koji se prodaje u Italiji.
Pošto nije smio da u potpunosti prekopira originalan recept, a i proizvodnja po tom receptu je bila i izuzetno skupa, riješio je da pronađe zamjenu za sve zdrave, a skupe sastojke, koji su se nalazili u keksu.
Za početak, umjesto plazmona, „Plazma” keks je dobio sojino brašno, umjesto prirodnog biljnog i maslinovog ulja, dodat je puter sa hidrogenizovanom biljnom mašću, a umjesto ječmenog slada, Tutavac je dodao med i dekstrozu, a prirodnu aromu vanile zamijenio je vanilinim šećerom.
Kada je ovaj proizvod, sličan onom iz Italije, bio gotov, trebalo je da mu se da i ime.
Originalna plazma imala je slogan „Biscotti per bambini” (Keks za decu), pa je Tutavac predložio da se ovaj keks zove „Bambini”, sa čim se tadašnja vlast nije složila.
Ipak, zadržano je ime „Bambi”, kako se od 1967. godine zvala fabrika keksa u Požarevcu, a logo joj je bio poznati crtani lik Bambija.
Kada je početkom sedamdesetih italijanski „Plasmon” saznao za dešavanja u Jugoslaviji, tužio je fabriku „Bambi”. Kazna za kopiranje proizvoda bila je da keks ne smije da se izvozi u zapadnu Evropu i Ameriku, ali da, ipak, smije da se proizvodi i prodaje kod nas.
Nakon toga, devedesetih godina prošlog vijeka, nastao je „Lane keks”, koji je bio potpuno isti kao „Plazma” ali zbog promijenjenog imena i pakovanja smio je da se izvozi iz Srbije.
Kada je kompanija „Jaffa” 2008. godine iskopirala „Plazma” keks i dala mu ime „Vito”, kompanija „Bambi” ju je tužila. „Jaffa” je, međutim, odgovorila da je taj keks već kopija i da je u pitanju plagijat „Plasmona”, pa je „Bambi” ubrzo odustala od tužbe.
Petar Tutavac je osim „Plazme”, stvorio i brojne druge poslastice. Prvi je u Jugoslaviji napravio grisine. Zaslužan je i za „Domaćicu”, štrudlu od smokava, „Belvit” keks, „Bakin kolač” i mnoge druge. Nijedan svoj proizvod nije patentirao, jer je smatrao da pripadaju narodu. Preminuo je 2022. u 88. godini