Umjesto uobičajenog zahvaljivanja kolegama koji su sa njim radili na filmu, Joaquin Phoenix održao je govor o istinama koje većina nas odbija i da čuje, a kamoli da prihvati.
Prenosimo cijeli govor:
"Osjećam veliku zahvalnost. Ne osjećam se izdignutim iznad svojih kolega koje su takođe bile nominovane, niti iznad bilo koga u ovoj prostoriji, zato što svi dijelimo istu ljubav – ljubav prema filmu. Ovaj vid izražavanja pružio mi je izvanredan život. Ne znam gdje bih bio bez toga.
Ali mislim da najveći dar koji mi je dat, kao i mnogim ljudima u filmskoj industriji, jeste prilika da damo svoj glas onima koji ga nemaju. Razmišljao sam o nekim uznemirujućim problemima sa kojima se kolektivno suočavamo. Mislim da ponekad vjerujemo, ili smo navedeni da tako vjerujemo, da se borimo za različite ciljeve. Ali ja vidim zajedništvo. Jer ako govorimo o rodnoj nejednakosti, ili rasizmu, ili pravima queer osoba, ili pravima domorodaca, ili pravima životinja, svi govorimo o borbi protiv nepravde.
Govorimo o borbi protiv vjerovanja da jedna nacija, jedan narod, jedna rasa, jedan pol, jedna vrsta, ima pravo da nekažnjeno dominira, koristi i kontroliše drugu.
Postali smo veoma otuđeni od prirode. Mnogi od nas imaju egocentričan pogled na svijet, vjerujemo da smo centar svemira. Idemo u prirodu i eksploatišemo njene resurse. Smatramo da imamo pravo da vještački oplodimo kravu i ukrademo njenu bebu, čak i ako su njeni krici patnje nepobitni. Onda uzmemo mlijeko koje je namijenjeno za njeno tele i stavljamo ga u svoju kafu ili žitarice.
Plašimo se ideje o ličnoj promjeni, jer mislimo da moramo nešto žrtvovati: nečega se odreći. Ali ono najbolje kod ljudskih bića je naša kreativnost i inventivnost. Mi možemo stvarati, razvijati i implementirati sisteme promjene koji su dobri za sva svjesna bića i životnu sredinu.
Bio sam gad cijeli svoj život, bio sam sebičan. Bio sam ponekad i okrutan, sa mnom je bilo teško raditi i zahvalan sam što su mi mnogi od vas koji ste večeras ovdje dali drugu priliku. Mislim da je to ono najbolje u nama: kada podržavamo jedni druge. A ne kada isključimo jedni druge zbog naših grešaka u prošlosti, već kada pomažemo jedni drugima da rastemo. Kada edukujemo jedni druge: kada vodimo jedni druge u iskupljenje.
Kada je imao 17 godina, moj brat (River) napisao je ovaj stih. Rekao je: 'traži spas sa ljubavlju i mir će te pratiti.'"