Iz bolničkog kreveta u Italiji, titan britanske književnosti donosi svoju priču. Otkako je nakon katastrofalnog pada u Rimu krajem decembra ostao bez mogućnosti pokretanja ruku i nogu, Hanif Kureishi je dokumentovao svoj oporavak genijalnim porukama na Twitteru. “Otkako sam postao povrće, nikada nisam imao više posla”, počinje jedna objava, pokazujući da autor kultnog klasika Buddha iz predgrađa nije izgubio smisao za humor, piše The Independent.
Salman Rushdie, Stephen Frears i Jim Broadbent su među onima koji šalju dobre želje piscu rođenom u londonskoj četvrti Bromley. Njegov film iz 1985. godine My Beautiful Laundrette donio mu je nominaciju za Oscara i učinio zvijezdom Daniela Day-Lewisa. Početkom godine, Kureishi je svojim obožavateljima rekao da mu se, nekoliko trenutaka nakon što je gledao Mo Salaha kako zabija protiv Aston Ville 26. decembra, iznenada zavrtjelo u glavi, nakon čega se probudio u lokvi krvi. Njegova supruga Isabella, kaže Kureishi, spasila mu je život – ali autor sada ne može “počešati nos, telefonirati ili se hraniti”.
Ipak, pisca najviše muči njegova nesposobnost da drži olovku. Jedna od dnevnih objava, koje u Kureishijevo ime pišu njegova supruga i sin Carlos, počinje opisom užitka korištenja nalivpera. “Siguran sam da mnogi slikari, pisci, arhitekte, sportisti i vrtlari vole svoje alate i vide svoje alate kao produžetak svog tijela. Nadam se da ću se jednog dana moći vratiti korištenju svojih dragocjenih i voljenih instrumenata,” napisao je 8. januara.
Salman Rushdie, koji je prošle godine izgubio ruku i jedno oko u brutalnom napadu na pozornici, piše Kureishiju svaki dan. Autor Djece ponoći rekao je za Independent da je Kureishi “poput mlađeg brata kojeg nikad nisam imao”.
“Uvijek sam tu za njega, kao što je on uvijek bio tu za mene. Nadamo se da će uskoro opet biti skandalozan i nestašan”, rekao je.
U njihovim razgovorima, Rushdie ga ohrabruje da bude strpljiv. U svojoj najnovijoj objavi, Kureshi je opisao Rushdiejevu Djecu ponoći iz 1981. godine kao kad su “Pete Townsend ili Eric Clapton prvi put vidjeli Jimija Hendrixa kako svira, ili kad su Beatlesi upoznali Boba Dylana”.
Kureishi je 2009. godine dobio Orden britanskog kraljevstva.
Stephen Frears, režiser Kureishijevog klasika My Beautiful Laundrette, o međurasnim gay odnosima tokom vladavine Margaret Thatcher, rekao je za The Independent: “ Poražavajuće je to što se dogodilo. On je tako hrabar i odvažan. Svi se nadaju da je potpuni oporavak moguć. Nevjerovatno je da su dva najbolja azijska pisca onesposobljena – on i Salman Rushdie,” rekao je za The Independent Stephen Frears.
“Hanif je bio prvi briljantni azijski pisac koji je zapravo rođen u Engleskoj i postigao uspjeh. Njegovo je pisanje puno ironije i duhovitosti. On vidi stvari na nevjerojatno jedinstven način; njegove priče mijenjaju živote i percepcije.”
Robert McCrum, pisac i bivši glavni urednik izdavača Faber and Faber, rekao je da je Kureishi “neustrašiv umjetnik i onaj koji se ne boji baciti pokoju ciglu”.
Buddha iz predgrađa, kojeg je McCrum opisao kao “apsolutnu senzaciju” kada je objavljen 1990. godine, “dao je novoj generaciji priču za njihovo vrijeme, i artikulisao svoje iskustvo odrastanja sa zadivljujućim briom”. Osvrćući se na knjigu, McCrum je dodao da je “Buda iz predgrađa pomogao obnoviti britansku fikciju u posljednjim godinama prošlog stoljeća – ovdje je britanski Azijat otkrio i pisao o svijetu koji je bio potpuno nov.”
“Voli praviti nestašluke, ali mislim da je njegovo najveće postignuće to što je i vrlo ozbiljan i vrlo zabavan, predan umjetnik i izvrstan zabavljač”, rekao je McCrum.
Oscarom nagrađeni glumac Jim Broadbent glumio je u Kureishijevom filmu Le Week-End iz 2013. godine o paru koji odlazi u Pariz proslaviti 30. godišnjicu braka. Režirao ga je pokojni Roger Michell, s kojim je Kureishi imao trajno kreativno partnerstvo više od dvije decenije.
Broadbent je za The Independent rekao: “Hanif je tako dobar pisac – iskren, suptilan, precizan i vrlo zabavan – a to je najbolji izazov za glumca. Rad na Le-Weekendu s njegovim dugogodišnjim suradnikom Rogerom Michellom bio je veliko uzbuđenje i poput svih drugih glumaca koji su imali dovoljno sreće da daju glas njegovim riječima, vjerujem i nadam se da ću to moći učiniti opet.”
Kureishijev zadivljujući stil karakteriše neustrašiv pristup pisanju o seksu i intimnosti, što se vidi u romanima kao što su Intima i Crni album. Anne Reid, zvijezda filma Majka iz 2003. godine, u kojem se žena upušta u aferu s mlađim muškarcem (glumi ga Daniel Craig), sjeća se Kureishija kao “nevjerovatno ljubaznog” prema njoj kad su zajedno putovali u Rim na projekciju filma.
“Stvarno se brinuo o meni dok smo bili tamo, i na oba putovanja, tamo i natrag… tako brižan. Šaljem mu svoju ljubav i molim se da se potpuno oporavi”, rekao je Reid.
Plesač i koreograf Akram Khan, koji je sarađivao s Kureishijem na emisijama kao što su na i Bog malih priča, opisao je Kureishija kao “izvanrednog mislioca i pripovjedača”.
“Sjećam se da je on bio jedan od prvih pisaca na koje sam naišao, a koji nije bio samo obojena osoba, već i pripovjedač koji se usudio otvoriti i ispitati teme koje su u to vrijeme bile tabu”, rekao je Khan.
“Rad s njim na filmu Bog malih priča naučio me toliko toga koliko je važno ne zaobilaziti složena pitanja, već preći ravno na stvar.”
U iskrenim i bespoštednim bolničkim pismima, Kureishi je zadržao svoj smisao za humor – jedno je potpisano “u ovim je*nim vremenima, vaš voljeni bogalj, Hanif” – dok je ponudio velikodušan uvid u svoj spisateljski život. Kureishi je otkrio da je prvi put počeo pronalaziti svoj glas nakon što je pročitao knjigu eseja Raya Bradburyja, Zen u umjetnosti pisanja , koja preporučuje da “morate ostati opijeni pisanjem kako vas stvarnost ne bi uništila”.
Kureishijevo najnovije pismo sadrži izvinjenje što nije ispunio obećanje u vezi sa “otkrićima o seksu i drogama” – da bi zatim dodao da će “prljavštine biti u izobilju”.