Savremene tehnologije uzele su maha i upravo zbog toga mališani se danas vaspitavaju na drugačiji način. Nek korisne vještine iz ranijeg perioda, čini se, nestale su.
U školama su se učile određene veštine
U Jugoslaviji su djeca mnogo bolje učila da rade. I, što je najvažnije, to su bile korisne vještine, one koje su ljudima ostale do kraja života. I da, nije sve bilo ograničeno na časove rada. Svi su imali hobije, koji su se, vrlo često, odnosili i na rad rukama.
Djevojčice su znale da šiju, pletu, vezu, a dječaci su čak mogli da razumiju radio ili elektroniku. Kao rezultat toga, djeca su do kraja školovanja mogla mnogo bolje da služe sebi, a takođe su imala normalan opseg interesovanja. Sada se dijete od 10 godina po ovom pitanju ne razlikuje mnogo od 18-godišnjaka.
Znali su popraviti pokvareno
Savremena djeca su na neki način razmažena potrošačkim društvom. I jednostavno ne smatraju potrebnim da poprave ono što je pokvareno. Zašto, ako možete kupiti novu stvar? Djeca u Jugoslaviji su mogla da poprave peglu, haljinu, cipele, igračke i mnoge druge stvari. U skandinavskim zemljama, sa veoma visokim prosperitetom stanovništva, došli su do istog zaključka – zašto uvijek kupovati novo, ako možete popraviti staro? Međutim, današnja djeca to ne znaju.
Djeca su više komunicirala
Nekada su djeca učila kako se razgovara sa starijima, kako sa mlađima, tako i sa vršnjacima. Nije bilo izbora, pa su čak i introverti stupili u kontakt i nalazili tek nešto tiše igre, na primjer, birali su šah jedan na jedan, a ne bučan fudbal u dvorištu.
Kao rezultat toga, generalno gledano, djeca u Jugoslaviji su imala mnogo bolje komunikacijske vještine. Izrastali su u ljude kojima nije bio problem da razgovaraju sa strancem, a znali su i kako da bolje održavaju kontakt sa prijateljima