Rođen u Sarajevu, Kraljevini Jugoslaviji 1. juna 1936. godine. Njegova porodica je poreklom albanska sa Kosova.
Studirao je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, od 1956. do 1960. godine, u klasi profesora Mate Miloševića. U bivšoj Jugoslaviji je bio velika zvezda 1960-ih i 1970-ih godina, proslavio se u crno- talasnom filmu ''Skupljači perja'', ali je glumio i u drugim delovima Evrope, naročito u Italiji.
Godine 1960. nakon završenih studija, postaje redovan član, tada najboljeg pozorišta, Jugoslovenskog dramskog pozorišta. I danas naslednicima svoje profesije služi kao primer vrednog i posvećenog studenta, kog profesori često spominju. Posle sedam godina daje otkaz u JDP i postaje slobodni umetnik, od kada je odigrao više od 40 glavnih, epizodnih i sporednih uloga.
‘’Tih godina "u letnjem bioskopu, iza Bate, gledao sam film Ludost srca. Toliko me je uzbudio da sam dobio snažnu želju da budem glumac. Gledao sam i pozorišnu predstavu Oblasnog narodnog pozorišta iz Prištine Halit Gaši autora Džemila Dode. Škola je organizovala posetu. Predstava mi se mnogo dopala. Ne znam kako se u kući našao Filmski svet, časopis sa zelenim koricama i crnim slovima. Mislim da ga je Besa kupila. Bio je pun slika glumaca koje sam već gledao. Tu je Irena Kolesar, zbog koje sam toliko plakao kad gine u filmu Slavica, Marjan Lovrić i Ljubiša Jovanović" piše Vreme.
Njegove kultne uloge bile su u filmovima Specijalno vaspitanje, Tople Godine, Protest, Roj, Put i mnogi drugi. Ono što je zauvek obeležilo njegovu karijeru i postavilo ga na pedijastal, jeste uloga u filmu “Skupljači perja”, gde je igrao lik Belog Bore. Ovaj film je osvojio Zlatnu palmu 1967. godine u Kanu, a 1968. je nominovan za Oskara. Nakon čega počinje njegova internacionalna karijera. Postaje ponos bivše Jugoslavije.
Nastupao je sa poznatim filmskim zvezdama poput Ave Gardner, Džona Hjustona, Klaudije Kardinale, Fernanda Reja, Irene Papas… A igrao je uloge na albanskom, srpsko-hrvatskom, španskom, engleskom, francuskom, italijanskom i makedonskom jeziku.
Bekim Fehmiju se ubio u svom stanu u Beogradu, 15. juna 2010 godine. U njegovoj radnoj sobi ispod belog čaršava i sa pištoljem u ruci, pronašla ga je supruga Branka. Po njegovoj želji iz oproštajnog pisma koje je ranije pripremio, njegov pepeo je prosut u reku Bistricu u Prizrenu.
Na kremaciji, Bekim Fehmiu je ispraćen uz zvuke Himne radosti. Tako je ispunjena njegova poslednja želja.
Ovogodišnji 48. Fest održavao se pod sloganom ’’Skupljači emocija" u znaku zvezde jugoslovenskog filma Bekima Fehmijua.
’’On ima posebnu auru, ključna je figura festivala – Bekim Fehmiu je simbol naših komplikovanih odnosa", rekao je Kuštrim Kolići, reditelj i aktivista u oblasti ljudskih prava iz organizacije Integra.
B92