Parsons vjeruje kako je sreća postignuta u okruženju prijatne zone nevažna, jer ne podstiče ljude da se usude na pomijeranje iz te zone. Na agrument da ljudi vole sigurnost, Bob ima jednostavan odgovor: “Sigurnost je za leševe”.
On tvrdi da ništa ne uspijeva savršeno iz prvog pokušaja.
“A samo zato što trenutno radiš nešto što ti se ne čini uspješnim, ne znači da jednog dana neće biti uspješno, već samo znači da radiš nešto pogrešno i da treba poraditi na tome. Ništa što je vrijedno rada nije jednostavno, a da jeste, pa svi bi to radili”, kaže Parsons.
On smatra da je potrebno dodatno uložiti napore kada je iskušenje da odustaneš najveće i kada je neko nadomak uspjehu.
Parsons vjeruje da briga o konačnom rezultatu može biti veća i stresnija ako zamišljamo niz loših situacija. Ako sebi tačno predočimo što je najgora stvar koja se može desiti, bit će nam lakše i da se pripremimo za mogući negativan ishod. Na početku karijere, Bobu Parsonsu je otac ovako odgovorio na njegovu nesigurnost: “Slušaj; čak i ako ne upali – niko te neće pojesti!”
Poručuje da umjesto da razmišljaš šta može biti, a što ne može biti, skoncentriši se na ono što želiš ostvariti. Time šalješ pozitivnu vibraciju u svemir, a ako u to ne vjeruješ, sigurno je da pozitivnim razmišljanjem stvaraš bolji stav prema svemu.
Parsons kaže da se treba koncentrisati na ono što se sada radi, umjesto da se previše brine o budućnosti, o onome što bi se moglo desiti. Ako živiš dan za danom, na svakom ćeš od njih raditi i pokušati iz njega izvući maksimum, a pomaci, koji će možda biti mali, će nakon nekog vremena biti itekako uočljivi.
Savjetuje da se ne ostavljaju stvari onakvima kakve jesu, nego da se stalno pokušavaju popraviti i da se napreduje.
“Stvari koje ostavljamo i ne smatramo prioritetnima tako će postati loše i nedorađene, a nešto na čemu svako malo radiš definitivno će ispasti dobro”, smatra Parsons.
Slaže se da je potrebno odlučivati brzo, navodeći izjavu generala Georga Patona koji je rekao: “Dobar plan koji je brzinski završen danas, mnogo je bolji od odličnog plana koji će biti završen sutra.”
Kazuje da je potrebno mjeriti svaki rezultat, jer, prema njemu, kakav god napredak postigneš, izmjeri ga i zapiši. Sve što se mjeri i prati, vremenom postaje bolje.
Smatra da se stvari koje se zapuštaju vremenom mogu pretvoriti u prave probleme, ako se ne rješavaju na vrijeme. Svakodnevno rješavanje problema bolje je od rješavanja problema jednom mjesečno.
Parsons tvrdi sa svako mora paziti na konkurenciju, ali važnije je više paziti na samoga sebe te dodajući da “umjesto da zapneš u analizi onoga što drugi rade, pokušaj jednostavno posao uraditi sam, što bolje možeš. Sve djeluje savršeno gledajući sa strane, a vjerovatno ni tvoja konkurencija nije tako savršena kako se to tebi čini”.
Tvrdi da se nikome ne treba dozvoliti maltretiranje drugoga, jer, prema njegovom mišljenju, “ti imaš jednako pravo da radiš to što radiš kao i bilo ko drugi, pod uslovom da je riječ o legalnom poslu”.
Poručuje da ne očekujete da život bude fer, jer kaže “život nije fer, a što prije to prihvatiš i shvatiš da se svako bori za sebe, prije ćeš imati šansu”.
Parsons kaže da svako rješava svoje probleme te podsjeća da je suosnivač kompanije “Sony”, Masura Ibuka rekao “u tehnologiji, biznisu ili bilo čemu drugome, nećete nikada uspjeti ako budete slijedili druge”.
Dodaje da se ništa ne treba shvaćati previše ozbiljno, jer, prema njemu, potrebno je da se čovjek i opusti, jer je velik postotak dobrih ishoda posljedica čiste sreće.
Na kraju tvrdi da uvijek postoji razlog za osmijeh i poručuje da svako treba sam da ga pronađe.