Narodna umotvorina kaže da je najteže biti prorok u sopstvenom selu. Nakon čedrdeset godina staža, može se reći da je Momčilo to uspio. Itekako je priznat je u svom gradu. Neki ga nazivaju i dobrim duhom Beograda i vjerujem da to dolazi od činjenice da nikada nije rekao ružnu riječ za bilo koje komšije, ljude, da je znao prepoznati narod pa biti u masi 5. oktobra, suptilno biti jedan od pravih duhova sportske Zvezde, a da to nikoga ni na koji način ne vređa. To je uspjeh, bajo moj.
Svratio nam prošle nedelje Makron i prodao par rafala. Danas pravim roštilj za rođendan nećakinje, pa se tuširam i sa draganom hitam na Ušće i koncert. Sutra je i protest za podršku uhapšenim aktivistima Eko straže.
Borba se nastavlja, a Beograd i Srbija iz vrelog ljeta u svakom smislu hitaju ka još vrelijoj jeseni. Počinje i školska godina, gdje srpsko školstvo u slobodnom padu jedino još Svevišnji može da spasi.
Prosječan dan u Beogradu i Srbiji.
***
Koncert kojim Bajaga i Instruktori obilježavaju četrdeseti rođendan benda i muzike koju stvaraju se održava na Ušću. Iznenađuju ulični tapkaroši koji traže kartu viška. To se zaista rijetko dešava. Valjda su Beograđani svativši da je koncert na otvorenom, da je vrijeme jako toplo i neće biti nepogoda, da su stigli sa odmora i da u ponedeljak startuje tradicionalni septembarski, saobraćajni krkljanac, odlučili da se počaste još jednom delicijom koju nudi taj veliki grad – jubilarnim koncertom starog, dobrog benda.
Požurili smo da stignemo na vrijeme, što i činimo, ali da stvari ne budu idealne, svirka kasni prilično. Kasnije čujem od drugara iz partera da su nakon pet sati stajanja popadali sa nogu. To je baš bez veze. Izbor predgrupa je po mom ukusu – ne poznajem Dram, ali su simpatični, dok Artan Lili i Kralj Čačka pokazuju klasu – autentični, svoji i muzički prepoznatljivi. Furaju svoj film, pa ih je možda i zbog toga Momčilo turio na počasnu listu.
Oko desetke svirka kreće sa numerom simboličnog naziva – Grad, a refren Ovo je strašno velik grad horski pjeva masa. Pogađamo da li ima više publike nego na Širanu prije desetak dana. Svakako je više desetina hiljada. Novinski izvještaji da je pedesetak.
Nastavljaju sa Zmaja od Noćaja i već na trećoj numeri ide eksplozija publike sa pjesmom Sa druge strane jastuka. Dalje se nižu numere Berlin, Marlena, Život je nekad siv ..
Dok traje jubilarni koncert sve vrijeme se dopisujem sa sestrom iz Londona i koleginicom koja je na ljetovanju u Grčkoj – jedna nekadašnja vatrena obožavateljka, a druga sadašnja. Šaljem snimke sa Ušća i dijelim ljubav koja se umnožava sa dragim osobama.
Ispred nas stoji bračni par sa djevojicom od oko 6-7 godina. Malešna vrti tik-tok, pa onda šizi sa roditeljima. Kakvo preplitanje stvarnosti. Na kraju je zaspala na stolici.
Impozantno je kako svi znaju većinu tekstova. Čak ni ja koji Bajagu aktivno ne slušam znam gotovo sve pjesme. Vraća se djetinjstvo, poster iz dječje sobe u Kozarskoj 21 i Bajagin koncert u prijedorskoj dvorani Mladost krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Da l’ je išla samo sestra il’ i ja, to više nije ni važno. Taj niz svirke i ljubavi traje. Kao neki dugački voz, za Harkov.
Seja kaže da je Momčilo malo usporio, a ja se smijem i razmišljam – ko ne bi poslije tolike kilometraže? Prava je to daljina, dim i prašina na glasnim žicama
***
Oduševljen sam Žikom Milenkovićem koji se na sceni i dalje dobro kotira dok plava kugla sporo rotira. Kao neka matora dvorska luda – ali fokusiran, energičan i pjevački precizan u pratnji. Unikatni privjesak bez kog Instruktori ne postoje i simpatični šoumen. Ne može se ne spomenuti ni vječiti mladić Bane Lokner Loki koji i dalje stoji okružen sa nepoznatim brojem klavijatura oko sebe i svira kao u transu dok mu tršavi čuperci plešu oko ramena. Žika i Loki sa Bajagom čine samu suštinu benda bez kog Bajaga i Instruktori ne postoje.
O godinama koje su prohujale govori i još jedan stih iz pjesme Dvadeseti vek – 4,5 milijarde napolju je pevalo, ulalalala. Danas je na planeti malo preko 8 milijardi ljudi, tako da je razlika jasna 😊
Pjesma 220 u voltima se izvodi sa originalnom postavom i to je dirljivo jer pokazuje poštovanje ka istoriji i pređenom putu. Tako rade velikani. Odziv publike je blistavi brilijant i u jednom trenutku imamo desetine hiljada dlanova u vazduhu.
Dolazi još jedan poznati bivši član benda Cukić da zajedno zajašu magle. Kad krene nadaleko čuveno b b bam bam bam vjerujem da na tribinama i parteru eruptira na hiljade asocijacija i uspomena. Sve nas vidi svemirska policija. Dobro je znati, konstatujem uz smiješak.
Zatim slijeće scena u kojoj počinju taktovi pjesme Plavi safir. To je antologija.
Čovjek, gitara i podignuta ruka. Čisti bajagizam.
Neki misle da su Bajgini stihovi i muzika trivijalni, površni, ali trajanje i umjetnički opus to opovrgavaju. Čini mi se da je on pjesnik u redu veličina Đoleta Balaševića i to treba prepoznati. Dakle, oni nisu samo muzičari i pjevači, oni su prije svega pjesnici i hroničari doba, što je liga iznad. Kapa dole.
Lijep i sentimentalan je bio i gest posvete i podrške Bori Čorbi kroz pjesmu Kad hodaš. Još jedan vrhunski rokenrol pjesnik sa ovih prostora.
Verujem, ne verujem.
***
Zapitam se u čemu je sva ta Bajagina magija? Imao je uspona, padova, kao mlađeg su ga povezivali sa narkoticima, većina hitova je nastala na prva četiri albuma, ali Bajaga je pretekao, evoluirao, prilagođavao se. Nije se pravio da ima i dalje trideset godina.
Jeste, farba se i usporio je obrtaje, ali i dalje pjeva i širi pozitivnu geografiju, čuj mene energiju. Značajno je doprinijeo i kulturi govora na balkanskim prostorima jer se nikada nije upecao na odvratnu nacionalističku retoriku iako je veliki Zvezdaš. Zato su mu sva vrata otvorena. Zasluženo.
Moj Beograd o kom sanjam, za koji dišem i borim se je bio na tom koncertu.
Beograd svih generacija, jesenji sataraš ljubavi.
To je jedan te isti Bgd koji kaže #nećekopati. On će pobijediti!
Zašto da ga da ga da ga da ga da ga da da …
Nisi dovoljno brz – bam, bam bam!
Nebo nad rijekama para veliki, slavljenički vatromet. Ponoć je prošla i vrijeme je da se pođe kućama. Slatko, u novu neizvjesnost.
Samo nam je ljubav potrebna.