10. Zver iz Ževodana
Od 1764. do 1767. stvorenje nalik na vuka, sa crveno-crnim krznom,
velikim zubima i oštrim kandžama, ubilo je između 60 i 100, a povrijedilo
najmanje 30 ljudi u francuskoj oblasti Ževodan. Najčešće je napadalo
nejake žrtve, poput djece i pastira dok su sami čuvali stoku. Za razliku
od vukova, koji najčešće ujedaju za ruku ili nogu, zvijer iz Ževodana je
žrtve ujedala za glavu ili vrat. Zbog čestih napada, neki su čak
vjerovali da je riječ o dve životinje.
Mističnosti ovog bića doprinosi i
činjenica da je bilo takoreći imuno na povrede i da mu nije bilo ništa
čak ni kada su dva puta pucali u njega iz neposredne blizine. Kada je
zvijer napala grupu od sedmoro ljudi, 1765. godine umiješao se kralj Luj XV i
poslao lovce da je ubiju. Oni su je rainili i nakratko su povjerovali da
su je i ubili, ali je zvijer 1767. ponovo napala. Seljak Žan Šastel je
ubio zvijer juna 1770, navodno osveštanim srebrnim mecima.
9. Grofica Eržebet Batori
Konačan broj žrtava mađarske grofice nije poznat, ali procjenjuje se da
je ubila više od stotinu ljudi. Dvorac Čahtice (Slovačka), koji je
dobila kao svadbeni dar, pretvorila je u klanicu. Priče o njenom krvavom
teroru pronosile su se Mađarskom između 1602. i 1604. godine, da bi
ugarski kralj Matija II 1610. godine naredio istragu. Ispostavilo se da
su njene prve žrtve bile ćerke lokalnih seljaka, koje je namamila u
dvorac nudeći im posao, ali da je kasnije ubijala i djevojke nižeg
plemićkog roda, koje su dolazile u dvorac da bi ih učila pravilima lijepog
ponašanja.
Umjesto toga, brutalno ih je mučila, otkidajući im zubima
meso s lica i ruku. Pričalo se i da se grofica kupala u krvi svojih
žrtava, vjerujući da će tako sačuvati mladost. Nakon suđenja, na kome je
svjedočila jedna njena sluškinja, zazidali su je u dvorcu, ostaviviši
samo malo otvore za ventilaciju i dostavljanje hrane. Urmla je četiri
godine kasnije, avgusta 1614.
8. Anri Garden
Rodom iz Limburga (Holandija), Anri Garden je 1605. godine optužen za
likantropiju (pretvaranje u vuka). U svom priznanju je tvrdio da su ga u
vukodlaštvo uvukli Žan de Lu i još jedan neimenovani saučesnik.
Poprimivši obličje vukova, pratili su, ubili i pojeli dijete, ispričao je
on.
Garden je osuđen za vračanje i likantropiju i spaljen je na lomači.
Njegov saučesnik Žan de Lu (u slobodnom prevodu Jovan Vuk) uhvaćen je i
pogubljen dvije godine kasnije u Hojzdenu.
7. Mersi Braun
Mersi Braun je živjela u Egziteru (Rod Ajlend) sve dok 1892. nije oboljela
i umrla od tuberkuloze. U to vrijeme umiranje od bolesti nije bilo
neuobičajena pojava, ali su Braunovi bili posebno zle sreće. Njena majka
i sestra umrle su od iste bolesti osamdesetih godina 19. vijeka, a i brat
joj je bolovao od tuberkuloze. Tri žrtve iste bolesti u jednoj porodici
pobudile su sumnje među seljanima, koji su odlučili da ekshumiraju
tijela.
Tijela Mersine majke i sestre su istrulila, ali je Mersino telo bilo
potpuno očuvano. Prema nekim izvorima, kosa i nokti su joj narasli, a
tijelo se pomjeralo. Naknadni pregledi pokazali su da njenim srcem još teče
krv, pa su seljaci došli do jedinog logičnog zaključka: da je ona
nemrtva i da je odgovorna za bratovljevu tešku bolest. I žitelji drugih
sela su pričali da su vidjeli Mersi kako noću luta. Da bi stali na put
njenom tumaranju, izvadili su joj srce i spalili ga. Pepeo su dali
njenom bolesnom bratu da ga pojede, nadajući se da će tako ozdraviti.
Umro je pet mjeseci kasnije.
6. Peter Štump, vukodlak iz Bedburga
Bogati seljak iz Bedburga (Severna Rajna-Vestfalija) uživao je ugled u
svom okruženju, ali posle niza brutalnih smrti na njega je pala sejnka
sumnje. Pošto su ga stavili na muke, priznao je da se služio crnom
magijom i da mu je đavo dao čarobni pojas koji ga pretvara u vuka. U
obličju vuka prožderao je četrnaestoro djece, uključujući i svog sina i
dvije trudnice. Osuđen je i pogubljen 31. oktobra 1589, a njegovu odsječenu
glavu izložili su kao opomenu.
5. Petar Blagojević
Petar Blagojević je živio u srpskom selu Kisiljevu sve do smrti 1725.
godine. Poslije toga se nekoliko stanovnika istog sela razboljelo i veoma
su brzo umrli. Svi oni su tvrdili da im se Blagojević ukazao i da ih je
davio. Strahujući za svoj život, ljudi su iskopali njegovo tijelo u
prisustvu sveštenika i lokalnog zvaničnika. Tijelo mu je bilo potpuno
očuvano, kosa i nokti su mu porasli, a na ustima je imao svježu krv.
Seljaci su mu proboli kolac kroz srce, nakon čega je iz njegovih usta i
ušiju potekla krv.
4. Žil Garnije
Poznat i kao Pustinjak iz Sent Bonoa i Vukodlak iz Dola, Žil Garnije je
spaljen na lomači 18. januara 1573, pod optužbom za vještičarenje i
likantropiju. Pošto se oženio, jedva je izdržavao sebe i suprugu. Jednom
prilikom, dok je bio u lovu, duh mu je ponudio pomoć. Dao mu je mast
koja će ga pretvoriti u vuka i olakšati mu lov.
Garnije je, međutim,
ustanovio da su mu omiljeni plen bila djeca, a ne divljač. Priznao je da
je ubio i pojeo najmanje četvoro djece, kao i da je i supruzi donosio
meso kući. Više od 50 svedoka izjavilo je na sudu da ga je vidjelo kako
napada djecu, bilo u ljudskom obličju, bilo u obličju vuka.
3. Arnaut Pavle
Arnaut Pavle je navodno za života imao susret sa vampirom, ali se
nije pretvorio u vampira, jer se namazao njegovom krvlju i jeo zemlju iz
njegovog groba. Ubrzo nakon povratka u svoje rodno mjesto, selo Medveđu,
Pavle je 1725.godine pao sa velike visine i slomio vrat. Nakon što je
sahranjen na seoskom groblju, selom su počele da kruže priče da je Pavle
viđen nekoliko puta u toku noći.
Mještani koji su izjavljivali da ih je
Pavle noću posjećivao, umrli bi u roku od nekoliko dana. U strahu od
povampirenog Pavla, mještani su se okupili i zajedno sa seoskim
sveštenikom otvorili njegov grob. Tijelo mu je bili potpuno očuvano, a iz
očiju, ušiju, nosa i usta mu je tekla krv. Na sebi je imao košulju
natopljenu krvlju. Kroz njegovo tijelo proboli su kolac, a zatim su ga
spalili kako se ne bi vratio u svijet živih i nastavio da progoni ljude.
2. Tis iz Kaltenbruna
Godine 1692. u Jirgensburgu (švedski dio Livonije) osamdesetogodišnji
muškarac po imenu Tis optužen je da je vukodlak. Priznao je, kao i svi
ostali sa spiska, ali se njegova priča razlikovala. U vuka se navodno
pretvarao na Dan Svete Lucije, praznik Sveti Jovan i u noći praznika
Duhovi da bi se borio protiv Sotoninih vještica i čarobnjaka i obezbijedio
dobre useve i bogatu žetvu.
Sud nije mogao da natera Tisa da prizna da
je sklopio savez sa đavolom, ali je strahovao da će njegova priča, a
pogotovo njegovo bavljenje narodnom magijom u korist zajednice odvratiti
stanovništvo od hrišćanstva. Tako je Tis bičevan i protjeran iz grada.
Nema podataka o tome da li je to uticalo na žetvu u narednim godinama.
1. Vampirska subkultura
Dr Emir Vilijams, predavač na Univerzitetu Glindur, tvrdi da u Velikoj
Britaniji trenutno živi oko 15.000 vampira. Reč je o potkulturi koja se
hrani ili krvlju ili psihičkom energijom drugih ljudi. Dr. Vilijams
ističe da ne postoje neodložni razlozi da budu žigosani kao “ludi, zli
ili opasni”, kao ni za pretpostavke da je riječ o mentalno oboljelim
osobama. On dodaje da je njegovo zanimanje za ovu potkulturu, koja se
eventualno može uporediti sa određenim vidom religioznog vjerovanja,
čisto akademske prirode i da se njome bavi u okviru antropoloških
istraživanja.